Djeca trebaju podršku roditelja čak i kad su odrasli ljudi: Psihološki savjeti kako da budete uz njih

Bezbroj mladih ljudi se nalazi na životnoj prekretnici života nakon što završe srednju školu ili fakultet, zato je važno da roditelji pruže maksimalnu podršku u tom trenutku. 

Mama, tata, deda, baka, tetka i svako ko se nalazi u blizini maturanta teško uzdiše. Iako je veliki i težak posao završen, sada dolaze komplikacije poput plaćanja školarine, razmišljanja da li je sve spremno za fakultet i slično. U svakom slučaju, oni smatraju da je dio roditeljstva „čuvanje djece“ u velikoj mjeri završen. 

Da li mislite da je tako? U praksi nije, djeca trebaju podršku i kada odrastu. Kada pitam svoje prijatelje da li je njihovo dijete spremno za fakultet i za stvarni svijet, većina njih mi zabrinuto odgovara. Brinu se zbog nedostatka vještina kod djece, razmišljaju da li su oni zaista sposobni da budu samostalni i da traže posao i žive u okviru svoje plate. 

Dvadesete godine su jako važne u životu svakog čovjeka i treba ih iskoristiti na prvi način. Mladi se susreću sa raznim preprekama i poteškoćama i to može da djeluje na njihovo mentalno zdravlje. Obično se mladi ljudi opisuju kao inteligenti, atraktivni, verbalni i uspješni. 

Ali šta kada neko nije takav, kada ne zadovoljava baš sve društvene kriterijume? Ili ako je neko baš idealan po društvenim kriterijumima, ali doživi neuspjeh i njegovi najbliži prestanu da ga gledaju na isti način. Ponekad roditelji pretpostavljaju da, nakon što djeca završe fakultete, oni treba da promijene svoju ulogu u njihovom životu. 

Forsira se nekakva vještačka nezavisnost, što je sa jedne strane dobro jer doprinosi samostalnosti, dok sa druge strane može biti loše. Roditelj ne bi trebao da bude kao helikopter koji lebdi iznad svog djeteta, kao pretjerano uključeni čuvar, ali ne treba ni da ih ostavi same onda kada im je pomoć i podrška najpotrebnija. 

Sjetite se samo vas u tim godinama i budite iskreni prema sebi. Neke stvari tada ipak nismo znali, nekih smo se plašili, nekih nismo bili svjesni. Tražili smo crno ili bijelo, smatrali smo da uvijek ima jedan pravi odgovor. Sve više od toga je bilo vrlo stresno i zbunjujuće. 

Nakon što smo odrasli i stasali, shvatili smo da što je život veći i smjeliji, to je složeniji. Vremenom se naučimo da pojednostavimo život i da uživamo u sretnim momentima dok ne naiđemo na sledeću prepreku. Budite uz svoje diplomce i pomozite im da to što prije razumiju. 

Na nama je da im pokažemo put i pružimo podršku. Slušajte svoju djecu i pokažite im da vam je stalo i da se saosjećate sa njima. Odvojite trenutak i podijelite vrijeme sa vašim diplomcem. Smatrajte to vašim malim ulogom u oblikovanju budućnosti.