Donosim odluke i ne pitam druge za mišljenje - Priča žene koja je odlučila živjeti u tajnosti

Koliko vaše odluke zavise od drugih ljudi? Da li se previše oslanjate na tuđa mišljenja? Ako su vaši odgovori na ta pitanja potvrdni, ovo će biti sjajna priča za vas.

Nakon dugo godina provedenih u nezadovoljstvu i manjku samopouzdanja donijela sam odluku da počnem živjeti u tajnosti. Ne, to ne znači da sam se sakrila od cijelog svijeta. Već da sam počela živjeti život baš onako kako sam ja smatrala da treba, bez da drugima govorim svoje planove, misli ili odluke.

Taj novi način života mi je pomogao da povratim samopoštovanje i vjeru u svoje mogućnosti. Od djetinjstva me je proganjala nesigurnost i pitanje da li sam dovoljno pametna, da li sam dovoljno mudra da donosim dobre i pametne odluke, da li radim dobre stvari itd. 

Ta nesigurnost je i nastala prvenstveno od ljudi u mojoj okolini koji su željeli da ovisim o drugim ljudima i da u meni stvore osjećaj nedovoljnosti. Kada sam konačno shvatila da živim u strahu, nesigurnosti i sijenci drugih promijenila sam svoj život iz korijena. 

Već skoro 10 godina sve svoje odluke donosim bez učešća rodbine, prijatelja, pa čak i ljubavnog partnera. I te odluke su bile različite, od kupovine kuće, do promjene posla ili davanja otkaza radi pokretanja posla. 

Primijetila sam da što je odluka bila teža, to se rjeđe javljala želja da se s nekim konsultujem ili nekoga upitam za savjer. Na kraju krajeva sve odluke sam donosila sama, nikoga nisam pitala ni za mišljenje i sve sam prepustila isključivo sebi. 

Vjerujem da će mnogi sada reći da sam sigurno donosila i pogrešne odluke jer sam se samo oslanjala na svoj sud, i ja ću priznati da jesam. Ali ko kaže da je tuđe mišljenje garancija da će odluka biti ispravna? U jedno možete biti sigurni, a to je da sebi sigurno nećete poželjeti zlo. 

Dok za druge to ne možete garantovati. Ne možete garantovati da vas neće obmanuti čak ni najbliži ljudi, a kamoli dalji. U ljudima se krije milion skrivenih motiva za koje i ne znamo, i svaki njihov savjet će početi od njih, tačnije njihov savjet će biti formiran tako da i njima odgovara, ne samo vama. 

Sada sve svoje odluke i planove razvijam u tajnosti. Mnogi se ljute kada postignem nešto odjednom a da nisu bili upućeni u to, ali ja ne vidim razlog za to. Zašto čovjek ne može svoj život živjeti za sebe? Očigledno je da ljudi više žele da imaju uticaj na vaš život, nego da vam žele dobro. 

Sada znam da samo sebe mogu kriviti za rezultate koje sam postigla. Prije nego što sam usvojila ovu strategiju, često sam slušala druge ljude, a kada mi nešto nije išlo, ljutila sam se na njihove savjete i na sebe što sam ih uopšte poslušala. 

Zbog toga sam shvatila da je uvijek bolje ljutiti se na sebe, zbog odluka koje su se ispostavile pogrešnima, nego na druge. Sada znam da sam lično odgovorna za svaki izbor koji sam napravila i ne kajem se što nisam druge ljude upitala za mišljenje.

Jer je na kraju krajeva to je bila moja odluka i nešto što sam ja htjela učiniti a ne neko drugi. Ova misao daje veliku moć i zahtijeva pažljivo vaganje svih prednosti i nedostataka što kasnije dovodi do boljih rezultata.