Veza sa pogrešnim čovjekom me je naučila najveće lekcije: "Ako ne voliš luđački nemoj nikako"
Kada sam prvi put upoznala svog momka, pomislila sam: "Ovo je moj čovjek!" Odmah smo postali najbolji prijatelji. Bio je vrlo empatičan, otvoren i s njim je lako komunicirati. Ali vrlo brzo postalo mi je jasno da, iako smo pravi prijatelji, ne možemo postati romantični par.
Imali smo dijametralno suprotne poglede na politiku, filozofiju i sam život. Čak su i stilovi komunikacije potpuno različiti. Primjerice, počeli smo se svađati oko religije od samog početka. Ja sam vjernik, ali ne baš religiozan. Stalno me je pokušavao "voditi na pravi put" uz pomoć vjerskih razgovora.
Priznajem da je bilo vrlo iscrpljujuće. Uvijek se trudim da budem ono što jesam, gdje god da se nalazim i šta god se dogodilo. Veza sa pogrešnim muškarcem me je naučila velike životne lekcije: 1. Vjerujte svom osjećaju, ako vam on govori da to pored vas nije čovjek kojeg luđački volite zar bi stvarno proveli život sa čovjekom kojeg volite "onako"!?
Nadala sam se da ćemo uspjeti, ali u dubini duše osjećala sam da neće, neke sitnice su mi to pokazivale. 2. Trebamo zaboraviti na sramotu. Nije sramota ostaviti čovjeka zato što ga ne voliš, gore je davati mu nadu da ćeš ga voljeti a to nećeš moći ispuniti.
3. Svi zaslužuju pravu ljubav. Sada razumijem da jedini razlog zašto sam željela biti sa njim je bio taj što sam samo željela voljeti i biti voljena. Ljubav je zaista najljepša stvar na svijetu i svi je zaslužujemo doživjeti i osjećati. Zato ako ne voliš luđački nemoj nikako.
4. Prepoznajte, prihvatite i volite svoje mračne strane. Shvatam da u meni još uvijek postoje strane koje traže ljubav zbog potrebe prihvaćanja od drugih ljudi. Postoje stranke koje žude za kontrolom i "popravljaju" druge.
Uprkos činjenici da sam morala izdržati mnoga iskušenja u životu, proći kroz bol i patnju, u meni je još uvijek jedna djevojčica koja želi biti hvaljena. Glavno je ostati strpljiv prema sebi i ni u kojem slučaju - ne poreći svoja osjećanja.
Imali smo dijametralno suprotne poglede na politiku, filozofiju i sam život. Čak su i stilovi komunikacije potpuno različiti. Primjerice, počeli smo se svađati oko religije od samog početka. Ja sam vjernik, ali ne baš religiozan. Stalno me je pokušavao "voditi na pravi put" uz pomoć vjerskih razgovora.
Priznajem da je bilo vrlo iscrpljujuće. Uvijek se trudim da budem ono što jesam, gdje god da se nalazim i šta god se dogodilo. Veza sa pogrešnim muškarcem me je naučila velike životne lekcije: 1. Vjerujte svom osjećaju, ako vam on govori da to pored vas nije čovjek kojeg luđački volite zar bi stvarno proveli život sa čovjekom kojeg volite "onako"!?
Nadala sam se da ćemo uspjeti, ali u dubini duše osjećala sam da neće, neke sitnice su mi to pokazivale. 2. Trebamo zaboraviti na sramotu. Nije sramota ostaviti čovjeka zato što ga ne voliš, gore je davati mu nadu da ćeš ga voljeti a to nećeš moći ispuniti.
3. Svi zaslužuju pravu ljubav. Sada razumijem da jedini razlog zašto sam željela biti sa njim je bio taj što sam samo željela voljeti i biti voljena. Ljubav je zaista najljepša stvar na svijetu i svi je zaslužujemo doživjeti i osjećati. Zato ako ne voliš luđački nemoj nikako.
4. Prepoznajte, prihvatite i volite svoje mračne strane. Shvatam da u meni još uvijek postoje strane koje traže ljubav zbog potrebe prihvaćanja od drugih ljudi. Postoje stranke koje žude za kontrolom i "popravljaju" druge.
Uprkos činjenici da sam morala izdržati mnoga iskušenja u životu, proći kroz bol i patnju, u meni je još uvijek jedna djevojčica koja želi biti hvaljena. Glavno je ostati strpljiv prema sebi i ni u kojem slučaju - ne poreći svoja osjećanja.
KOMENTARI