Ne puštajte bezvrijednim ljudima da procjenjuju vašu vrijednost - Predivna priča učitelja
Jednom je mladić došao kod Učitelja i rekao:
„Došao sam kod tebe zato što se osjećam toliko jadno i bezvrijedno da ne želim više da živim. svi pričaju da sam gubitnik, glup i idiot. Molim vas, učitelju, pomozite mi.“
Učitelj, pogledavši kratko mladića, na brzinu odgovori: „ Žao mi je, ali trenutno sam veoma zauzet i jednostavno ne mogu da ti pomognem. Moram hitno da riješim jednu veoma važnu stvar.“ Nakon malo razmišljanja dodade: „Ako ti pristanež da pomogneš meni, rado ću i ja pomoći tebi.“
„ Sa zadovoljstvom gospodaru“ promrmljao je ogorčeno shvativši da je ponovo potisnut u pozadinu. „Dobro“ rekao je Učitelj i skinuo sa lijevog malog prsta mali prsten sa prelijepim kamenom. „Uzmi konja i odjaši do pijace! Hitno moram da prodam ovaj prsten da bih otplatio dug.
Pokušaj da uzmeš za njega što je moguće više i ni u kom slučaju ne pristaj na cijenu manju od zlatnika. Uzmi i vrati se što je prije moguće.“
Mladić je uzeo prsten i odjurio. Stigavši na pijacu, počeo je da nudi prsten trgovcima. Najprije su sa interesovanjem gledali prsten, ali čim su čuli da traži zlatnik za njega, izgubili su interesovanje.
Neki su mu se otvoreno smijali u lice, drugi su se jednostavno okrenuli i otišli. Samo jedan stariji trgovac mu je objasnio da je zlatnik previsoka cijena za takav prsten i da može doobiti samo bakarni novčić, u njaboljem slučaju srebrni. Čuvši riječi starca mladić se uznemirio jer se sjetio naredbe Učitelja da ni u kom slučaju ne spusti cijenu ispod zlatnika.
Obilazeći čitavu pijacu i nudeći prsten stotinu ljudi, mladić je ponovo uzjahao konja i vratio se nazad. Snažno utučen neuspjehom, ušao je kod Učitelja. „Gospodaru, nisam mogao ispuniti vašu naredbu“, reko je tužno. „U najboljem slučaju mogao sam prodam prsten za nekoliko srebrnih novćića, ali ste mi rekli da ne pristajem na manje od zlatnika.
A toliko ovaj prsten ne vrijedi.“ “Upravo si rekao veoma važne riječi! Odgovori učitelj.”prije nego što pokušas prodati prsten, bilo bi dobro utvrditi njegovu vrijednost. Ako ko može bolje to da uradi od draguljara. Idi do draguljara I pitaj ga koliko može da nam ponudi za prsten. Bez obzira šta ti on kaže,nemoj da prodaš prsten, vrati se nazad kod mene.!
Mladić ponovo skoči na svog konja I ode do draguljara. Draguljar je dugo gledao prsten kroz lupu, pa ga vagao I na kraju se okrenu prema mladiću I reče: “Reci Učitelju da mu sada ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika, ali ako mi da vremena, obzirom na hitnost situacije kupiću prsten za sedamdeset.”
“Sedamdeset zlatnika?!” veselo se nasmijao mladić i zahvalio se draguljaru zatim punom brzinom pojurio nazad. “Sjedi ovde” reko je Učitelj slušajići živahnu priču mladića. “Znaj sine da si ti ovaj prsten, dragocjen I jedinstven I može da te procijeni samo pravi stručnjak. Zašto onda hodaš pijacom i očekuješ da te procijeni prvi ko naiđe?”
Učitelj, pogledavši kratko mladića, na brzinu odgovori: „ Žao mi je, ali trenutno sam veoma zauzet i jednostavno ne mogu da ti pomognem. Moram hitno da riješim jednu veoma važnu stvar.“ Nakon malo razmišljanja dodade: „Ako ti pristanež da pomogneš meni, rado ću i ja pomoći tebi.“
„ Sa zadovoljstvom gospodaru“ promrmljao je ogorčeno shvativši da je ponovo potisnut u pozadinu. „Dobro“ rekao je Učitelj i skinuo sa lijevog malog prsta mali prsten sa prelijepim kamenom. „Uzmi konja i odjaši do pijace! Hitno moram da prodam ovaj prsten da bih otplatio dug.
Neki su mu se otvoreno smijali u lice, drugi su se jednostavno okrenuli i otišli. Samo jedan stariji trgovac mu je objasnio da je zlatnik previsoka cijena za takav prsten i da može doobiti samo bakarni novčić, u njaboljem slučaju srebrni. Čuvši riječi starca mladić se uznemirio jer se sjetio naredbe Učitelja da ni u kom slučaju ne spusti cijenu ispod zlatnika.
Obilazeći čitavu pijacu i nudeći prsten stotinu ljudi, mladić je ponovo uzjahao konja i vratio se nazad. Snažno utučen neuspjehom, ušao je kod Učitelja. „Gospodaru, nisam mogao ispuniti vašu naredbu“, reko je tužno. „U najboljem slučaju mogao sam prodam prsten za nekoliko srebrnih novćića, ali ste mi rekli da ne pristajem na manje od zlatnika.
A toliko ovaj prsten ne vrijedi.“ “Upravo si rekao veoma važne riječi! Odgovori učitelj.”prije nego što pokušas prodati prsten, bilo bi dobro utvrditi njegovu vrijednost. Ako ko može bolje to da uradi od draguljara. Idi do draguljara I pitaj ga koliko može da nam ponudi za prsten. Bez obzira šta ti on kaže,nemoj da prodaš prsten, vrati se nazad kod mene.!
Mladić ponovo skoči na svog konja I ode do draguljara. Draguljar je dugo gledao prsten kroz lupu, pa ga vagao I na kraju se okrenu prema mladiću I reče: “Reci Učitelju da mu sada ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika, ali ako mi da vremena, obzirom na hitnost situacije kupiću prsten za sedamdeset.”
“Sedamdeset zlatnika?!” veselo se nasmijao mladić i zahvalio se draguljaru zatim punom brzinom pojurio nazad. “Sjedi ovde” reko je Učitelj slušajići živahnu priču mladića. “Znaj sine da si ti ovaj prsten, dragocjen I jedinstven I može da te procijeni samo pravi stručnjak. Zašto onda hodaš pijacom i očekuješ da te procijeni prvi ko naiđe?”
KOMENTARI