Kako razumjeti da se osobi može vjerovati - 2 važna kriterija filozofa

Stalno svjedočim pričama u kojima je jedna osoba vjerovala drugoj beskompromisno, a onda ju je ta osoba iznevjerila i izdala. Uvijek me takve priče izbace iz takta. Zašto takvi nitkovi hodaju zemljom?

Ljudi nikad ne kažu da su odlučili da se zakače za nekog, a onda se iznenade kad ih neko odbaci od sebe. Sjećam se jedne igre iz djetinjstva: formirali smo krug, osoba ispred je trebala da padne, a onaj sledeći da je uhvati. Vježbali smo povjerenje. Svi su bili uhvaćeni. 

Nažalost, život nije igra i ljudi često padnu, ali ne samo to - ponekad ih gurnu, umjesto da ih uhvate. I kako onda da čovjek vjeruje čovjeku. Ljudi više vole da vjeruju svojoj intuiciji, a danas im ta ista intuicija kaže da bježe od vezivanja i da ne vjeruju nikome. 

Arapski pjesnik i filozof Ibn Abd Rabih rekao je sledeće: "Dati malo od malo više hvale nego dati mnogo od mnogo. Velikodušnim se smatra onaj ko daje nešto svoje vrijeđajući sebe". Svi smo mi podijeljeni u dvije kategorije, a to su sljedeće:

Oni koji kažu i čvrsto vjeruju da ljudima treba vjerovati bez obzira na to kakve su posljedice, a oni drugi su pak obratni. Neki vjeruju da je neophodno u ovaj svijet donijeti svjetlost i dobrotu, da trebamo biti primjer djeci. Podlost ne smije biti dio nas. 

Drugi vjeruju da nikome ne smijete i ne možete da vjerujete, bez obzira na to koliko vam je neko blizak. Čak i vaši braća i sestre, prijatelji ili drugi rođaci nisu osobe kojima možete vjerovati. Duša se mora držati pod ključem da ne bi bila povrijeđena i isprljana. 

Filozof je takođe napisao: "Ako želite da provjerite da li čovjeku možete vjerovati i da li može da održi riječ provjerite da li žudi za rodnim mjestima, da li poseže za svojim voljenim prijateljima i da li žali za prošlim vremenima. 

Koliko je nas zdravih dušom i umom koji se sa radošću sjećaju prošlosti, vole sadašnjost i ne plaše se budućnosti?" Najbolje je da pronađete sredinu, ali kako - to morate da naučite sami.