Odrastanje 70-ih i 80-ih godina: Učili su nas da budemo oprezni i poslušni, ali ne i srećni

Svakih nekoliko godina rađaju se generacije koje se poprilično razlikuju od prethodnih i budućih. Generacije druge polovine dvadesetog vijeka su imale potpuno drugačije djetinjstvo od ovoga što vidimo danas.

Kako se svijet mijenja, kako stižu nova otkrića tako se i ljudi mijenjaju. Moji prijatelji i ja smo odrastali u osamdesetim godinama, u potpuno drugačijem vremenu. Sada kad omladini kažemo kada smo rođeni, oni nas posmatraju kao stare kornjače.

Današnja omladina ne može da shvati kako smo samo peživjeli u to doba kada nismo imali svu ovu tehnologiju. Jedva da je neko imao dobar TV, a kamoli ostalu naprednu tehnologiju. Naše djetinjstvo se u potpunosti razlikovalo od djetinjstva koje sada posmatram.

Današnjoj djeci je teško shvatiti da nismo imali pametni telefon, nismo imali kompjutere ni tablete. Nismo imali kablovsku televiziju niti internet.  Nismo mogli gledati omiljene crtaće u bilo koje doba dana ili noći. Nismo imali dosta toga što se danas podrazumijeva "normom zabave".

Naša mašta je bila jedina stvar koja nas je zabavljala. Mi kao djeca smo bili prepušteni sami sebi. Rekla bih da su to bila drugačija vremena, sigurnija vremena... Tada naš jedini cilj je bio da smislimo po kojoj livadi ćemo da skačemo, koja nova predjela ćemo da istražimo, koje ljude da špijuniramo ili po kojim tavanima da se sakrivamo.

Ljeti nismo izlazili iz obližnje rijeke, zimi nas nisi mogao izvaditi iz snijega... Svađali se, prepirali, mirili, družili... Koliko god da se posvađamo nalazili bismo način da se pomirimo jer smo znali da je to naše prijateljstvo jedina zabava koju imamo. Boravak u kući smo često smatrali kaznom.

Tadašnji učitelji i roditelji su nas učili od malih nogu da budemo poslušni i da budemo oprezni. Ali ne sjećam se ni jednog roditelja ili učitelja koji nam je pričao o sreći ili nas učio kako da živimo srećan život. Sada, kad malo bolje razmislim o tom našem odrastanju, čini mi se da su ljudi tada više brinuli da preživimo, a ne kako ćemo da živimo...