Nositi zavist i mržnju u sebi je veoma destruktivno - Kako ozlojeđeni ljudi štete sebi i drugima

Nositi ogorčenost i planove za osvetu u sebi vrlo je destruktivno. Ozlojeđene osobe na kraju samo povrijede sebe, ali utiču loše i na ljude oko sebe.

Svi smo mi ljudi i svima nam je poznata ogorčenost. Poenta nije u tome da to nikada ne bi trebali doživjeti, jer ne možete naređivati svojim osjećanjima. Kako da ne osjećate ljutnju kada ste napušteni ili izdani? Ova reakcija je apsolutno prirodna i logična. 

Ali loše emocije se ne smiju uzgajati u sebi, morate pronaći način da im prekinete šablon. Mnogi ljudi koji su doživjeli teške i traumatične situacije nisu vidjeli drugi izlaz osim da se povuku u sebe, i osjećaju duboku ljutnju i frustraciju. Da biste otpustili ogorčenost, morate shvatiti razloge koji su je izazvali.

Važno je razumjeti zašto smo toliko uvrijeđeni, zašto se tvrdoglavo držimo nečega što je odavno trebalo zaboraviti. Počnimo s činjenicom da je ogorčenost nezdrav osjećaj. Ovo mučno stanje ima tendenciju da se pogorša tokom vremena. I to do te mjere da ozlojeđenost već ometa život i uživanje u životu.

Ispostavilo se da je srećan život nedostižan cilj za one koji su naučili da u sebi nose mržnju, zavist i igorčenost. A to zahtijeva rad na sebi, samousavršavanje i poznavanje posebnih psiholoških tehnika. Činjenica je da bol s vremenom nestaje, ali ljutnja je drugačija, ona buja sve više i više. 

A tamo gdje postoji mržnja, uvek se javlja želja za osvetom i zlim postupcima. Svi znamo da oprostiti nije lako. Ipak, važno je to učiniti ako želimo biti sretni. Kada sa sobom nosite veliki teret, teško je napraviti korak, teško je ostvariti svoje ciljeve. 

Ozlojeđeni ljudi ne žele da oproste, a ni ne pokušavaju. Oni uživaju da hrane svoj bol, ponavljaju traumatski događaj iznova i iznova u svojoj glavi i hrane očaj i melanholiju. Dok potiskivanje ljutnje samo produbljuje emocionalnu ranu, opraštanje isključuje traumatične neuronske veze.

Opraštanje smanjuje stres i aktivira rješavanje problema u prefrontalnom korteksu Najgore je što ozlojeđeni ljudi i ne shvaćaju da su takvi, jer se sve dešava na podsvjesnom nivou. Oni svijet percipiraju isključivo kroz vlastite naočale, koje su iskrivljene. 

Oni će uvijek naći razlog da budu uvrijeđeni, bez obzira šta govorite ili radite. Oni misle da su svi protiv njih i da ih svi mrze. Čak ih i najbeznačajnije stvari vrijeđaju i doživljavaju kao pokušaj ponižavanja, obezvređivanja i sl. Zaista se osjećaju loše i povrijeđeno. I zaista muče sebe i druge.