Prava ljubav se ne zaboravlja - Samo se uči živjeti bez nje

Jednom kada čovjek doživi pravu ljubav, od tog trenutka više nema naprijed, a nema ni nazad.

Kažu da se prava ljubav dešava samo jednom u životu, i to ne svima. Doživjeti pravu, veliku ljubav od koje se gubi razum je najveće iskustvo koje čovjek može doživjeti, a najveća je žalost izgubiti je. Jer pravu ljubav ne zaboravljamo, već samo učimo živjeti bez nje.

Neki su je izgubili zbog ponosa, neki zbog sitnica, a neki jer su mislili da nije bila prava. Tek kasnije shvate šta su izgubili. Prava ljubav je nesebična. Ona je spremna da napravi velike žrtve samo da nekog drugog učini sretnim. Prava ljubav može izdržati i oprostiti mane i nedostatke. 

Razumno će vam pružiti mnogo šansi dok se ne promijenite na bolje. Prava ljubav osjeća se kompletnom. Kao da ste upotpunili prazninu u sebi. Uvijek uživa u svakom trenutku. Prava ljubav želi da gradi snove i budućnost, a ne da bježi od njih. 

Prava ljubav može nanijeti bol, ako ste nedovoljno zreli da je prepoznate i uzgajate u sebi. Ne možete je isplanirati, niti stvoriti iz bilo čega. Ona nam je sudbinski određena, možemo samo dozvoliti da se desi. Za to moramo biti dovoljno hrabri i otvoreni.

Ako ostanemo u pogrešnom odnosu, produžavamo agoniju, punimo se negativnim emocijama, i na kraju samo potrošimo svoje vrijeme. Zato prije nego što okončate neku vezu, iz bilo kojeg razloga, zapitajte se da li je to ispravna odluka... jer možda je baš to vaša prava ljubav, samo trebate poraditi na sitnicama.