Muškarac očitao lekciju mnogima: Nije poenta imati manekenku, već ženu koja želi brinuti o tebi

Mnogo je muškaraca pametnih, vjernih, prijatnih i odanih - koji su takvi u svim područjima svog života osim kod kuće. Previše je njih koji svoju ženu uzimaju zdravo za gotovo i ne cijene je. 


Ja sam bio jedan od njih. Imam predivnu ženu pored sebe koja me iskreno voli i brine se o meni svakog dana. Ona nije fizički savršena niti to glumi. Nije manekenka, niti se oblači po posljednjoj modi, ona je obična žena koja je za mene savršena - ali trebalo je dosta vremena da shvatim najvažniju stvar.

Najveća greška koju sam učinio jeste to što sam slušao druge ljude. Punili su mi glavu da ne trebam biti sa njom, objašnjavali su kako sam za nju predobar i kako zaslužujem puno ljepšu i bolju ženu. Stalno su spominjali kako ne vodi računa o svom izgledu i kako bi trebao pronaći neku koja to čini. 



Počeo sam da im vjerujem. Počeo sam da obraćam pažnju na druge žene i kako one izgledaju. I da zbilja, mnogo je žena u gradu koje izgledaju poput manekenki, dotjerane, sređene - svako bi ih poželio. Prijatelj mi je namjestio sastanak sa jednom i u svoj toj zbunjenosti pristao sam. 

Tamo me je dočekala jedna od najljepših cura koju sam ikada vidio. Bilo je očigledno da ulaže dosta vremena i novca u svoj izgled. Duga crna kosa, duge noge, visoke štikle, crna kratka haljina sa dekolteom i bunda od bog zna kojeg skupocjenog krzna - bio sam oduševljen.


Ali svo moje oduševljenje je palo u vodu kada sam shvatio da sa njom nemam o čemu pričati. Većinu vremena je komentarisala ostale žene u restoranu, kako su jeftino obučene, kako s kupile garderobu kod kineza i na pijaci. Sve što je nju zanimalo bili su novac, garderoba i luksuz.

Shvatio sam da ona nema nikakvu realnu predstavu života i shvatio da sa takvom ženom ne bih bio ni na jednu noć - a takve su baš za to. Da izgledaju lijepo, sa takvima ne pričaš ništa već ih samo odvedeš kući i pokazuješ drugim ljudima. To je prazan život koji ne želim, i niko ne bi trebao željeti. 

Draža mi je moja "zapuštena" žena koja brine o meni kao o vlastitom djetetu. Takva ljubav se ne može porediti ni sa jednom ljepotom, i ne može biti vrijednija ni od čega. Sav šokiran spoznajom da postoje tako prazne žene pokupio sam svoje stvari i otrčao radostan da vidim svoju ženu.

Dočekala me je u pidžami, raščupana i sa tamnim kolutovima ispod očiju na šta sam je jako zagrlio i zamolio da se nikada ne mijenja. Priznao sam joj sve što se desilo i na prvu je bila jako ljuta što sam uopšte izašao sa drugom ženom.

Ali kasnije je shvatila da je to bila lekcija kroz koju sam morao proći da bih je cijenio više. Ušuškali smo se u svoj krevet i pričali o životu i osjećanjima dobra 3 sata. To se zove životni partner i životni saputnik... I to je nešto što želim svakom muškarcu od srca. <

Pokreće Blogger.