"Stvorili smo generaciju žena iskrivljenih vrijednosti": Lekcija modernim ženama
Jeste li se ikad zapitali:
Zašto je tako teško svima nama stalno biti stalno s djecom?
Zašto smo udaljeni od kuće? Zašto se više bavimo modom i tračevima nego pedagogijom i zdravom prehranom?
Zašto porodica nije glavno mjesto u našem životu?
Sada su sva ta pitanja iz kategorije retoričkih ... Ne znamo biti sretne majke, supruge, domaćice, žene ... Ne vidimo smisao posvetiti što više vremena djeci, peći kolače svaki dan, nositi suknje i haljine, peglati majice svoga supruga, razmišljajući o svojoj životnoj svrsi ...
U tome ne vidimo nikakvu vrijednost niti značaj. Porodica, majčinstvo, pobožnost, žrtva, ženstvenost ... Sve je bilo obezvređeno. Sve je izgubilo smisao. Zašto žurimo sa poslom, napuštajući dijete od jedne i pol do dvije godine nekoj čudnoj ženi u vrtiću? Uostalom, neće ga voljeti.
Tretirat će se s njim poput postolja u tvornici električnih svjetiljki. Za nju je to pokretna traka. Ona neće ni pokušati vidjeti ličnost ovog djeteta. Ona će izvršiti pritisak na njega, zahtijevajući da bude kao i svi drugi, jer ih ima 25 i nema drugog načina s njima. Mama sve to prenosi na svoju kćer.
Ona je njen prvi i najvažniji učitelj. Ona ukazuje na životne smjernice. Uči voljeti ... svoju žensku misiju. Objašnjava važnost žene i majke. Ona uči ... voljeti. A ako kćerkica praktički nije vidjela majku, a ako je to učinio, onda se uopće nije nadahnula za porodičnu sreću, kako bi je onda sama pronašla ?!
Bili smo osuđeni na gubitak čistoće i ljubavi, jer smo učili samo kako da napravimo karijeru. Učili su nas da riječ "uspjeh" ima značenje samo izvan kuće, samo negdje unutar vladinih zidova. A onda tiho plačemo nad razrušenim brakom, nad otuđenošću djece i nekim čudnim osjećajem da nas je neko jednom prevario.
I treba da napravimo sjajnu karijeru kao majka i supruga. Pa čak i ako se uopće ne trudimo popeti na ovu ljestvicu u karijeri, razočaranje će biti sastavni dio naše starosti. Jer propuštene prilike i odbačena odgovornost u budućnosti daju vrlo gorke plodove. Mnogo toga ovisi o nama. Iz našeg vektora života, iz vrijednosti koje nosimo u ovaj svijet ... u svijet naše porodice.
Sada su sva ta pitanja iz kategorije retoričkih ... Ne znamo biti sretne majke, supruge, domaćice, žene ... Ne vidimo smisao posvetiti što više vremena djeci, peći kolače svaki dan, nositi suknje i haljine, peglati majice svoga supruga, razmišljajući o svojoj životnoj svrsi ...
U tome ne vidimo nikakvu vrijednost niti značaj. Porodica, majčinstvo, pobožnost, žrtva, ženstvenost ... Sve je bilo obezvređeno. Sve je izgubilo smisao. Zašto žurimo sa poslom, napuštajući dijete od jedne i pol do dvije godine nekoj čudnoj ženi u vrtiću? Uostalom, neće ga voljeti.
Tretirat će se s njim poput postolja u tvornici električnih svjetiljki. Za nju je to pokretna traka. Ona neće ni pokušati vidjeti ličnost ovog djeteta. Ona će izvršiti pritisak na njega, zahtijevajući da bude kao i svi drugi, jer ih ima 25 i nema drugog načina s njima. Mama sve to prenosi na svoju kćer.
Ona je njen prvi i najvažniji učitelj. Ona ukazuje na životne smjernice. Uči voljeti ... svoju žensku misiju. Objašnjava važnost žene i majke. Ona uči ... voljeti. A ako kćerkica praktički nije vidjela majku, a ako je to učinio, onda se uopće nije nadahnula za porodičnu sreću, kako bi je onda sama pronašla ?!
Bili smo osuđeni na gubitak čistoće i ljubavi, jer smo učili samo kako da napravimo karijeru. Učili su nas da riječ "uspjeh" ima značenje samo izvan kuće, samo negdje unutar vladinih zidova. A onda tiho plačemo nad razrušenim brakom, nad otuđenošću djece i nekim čudnim osjećajem da nas je neko jednom prevario.
I treba da napravimo sjajnu karijeru kao majka i supruga. Pa čak i ako se uopće ne trudimo popeti na ovu ljestvicu u karijeri, razočaranje će biti sastavni dio naše starosti. Jer propuštene prilike i odbačena odgovornost u budućnosti daju vrlo gorke plodove. Mnogo toga ovisi o nama. Iz našeg vektora života, iz vrijednosti koje nosimo u ovaj svijet ... u svijet naše porodice.
KOMENTARI