"Ne očekuj od bezveznih ljudi da će vidjeti tvoju vrijednost" - Predivna priča učitelja
Mladić je došao kod Učitelja i rekao:
- Došao sam k vama jer se osjećam tako jadno i bezvrijedno da ne želim živjeti. Svi oko mene kažu da sam gubitnik.. Molim te Učitelju, pomozi mi!
Učitelj, kratko pogledavši mladića, žurno odgovori:
„Izvini, ali trenutno imam puno posla i ne mogu pomoći.
Ali, hitno moram riješiti jednu vrlo važnu stvar. Ako pristanete da mi pomognete u mom poslu, rado ću vam pomoći u vašem. "U redu", reče mladić pomoću vam. Tada je učitelj skinuo prsten sa predivnim kamenom sa lijevog malog prsta. - Uzmi svog konja i vozi na pijacu! Hitno moram prodati ovaj prsten da bih otplatio dug. Pokušajte za to naplatiti više, a nikako ne pristanite na cijenu nižu od zlatnika!
Vratite se što je prije moguće! Mladić je uzeo prsten i odvezao se. Stigavši na pijacu, počeo je nuditi prsten trgovcima, koji su u prvi mah sa zanimanjem gledali njegovu robu. Ali čim su čuli za zlatnik, odmah su izgubili svako zanimanje za prsten. Neki su mu se otvoreno smijali u lice, drugi su ga jednostavno odvratili.
Samo mu je jedan stariji trgovac ljubazno objasnio da je za takav prsten zlatnik previsoka cijena i da mu za njega može dati samo bakreni novčić, ili barem srebrni. Čuvši starčeve riječi, mladić se silno uznemirio, jer se sjetio Majstorovog naređenja da ni u kojem slučaju ne spušta cijenu ispod zlatnika. Obišao je čitavu tržnicu pa se vratio natrag.
Snažno obeshrabren neuspjehom, ušao je kod Učitelja. "Gospodaru, nisam mogao izvršiti vašu naredbu", rekao je tužno. "U najboljem slučaju, mogao bih da dobijem nekoliko srebrnih novčića za prsten, ali niste mi rekli da se podmirim za manje od zlatnog!" A ovaj prsten ne vrijedi toliko. - Upravo si rekao vrlo važne reči, sine! - odgovori Učitelj.
Prije pokušaja prodaje prstena, bilo bi lijepo utvrditi njegovu pravu vrijednost! Pa, ko to može bolje od draguljara? Otiđite do draguljara i pitajte ga koliko će nam ponuditi za prsten. Ali kada ti odgovori, ne prodaj prsten, nego mi se vrati. Mladić je ponovo skočio na svog konja i otišao do draguljara.
Zlatar je dugo pregledavao prsten kroz lupu, zatim ga malo vagao i na kraju se obratio mladiću: - Recite Učitelju da mu sada ne mogu dati više od pedeset i osam zlatnika. Ali ako mi bude dao vremena, otkupit ću prsten za sedamdeset, s obzirom na hitnost dogovora.
Sedamdeset zlatnih novčića ?! - mladić se od sreće nasmijao, zahvalio se dragulju i punom brzinom pojurio natrag. „Sjedni ovdje“, rekao je Učitelj nakon što je slušao živahnu priču mladića. Vidiš, sine, vrijednost tog prstena je mogao znati samo neko stručan. Uvjerio si se da će stotinjak ljudi proći pored njega i odbiti ga bez da zna ili pretpostavi njegovu vrijednost. Tako ti je i sa ljudima. Ne očekuj da će bezvezni ljudi vidjeti tvoju vrijednost.
Ali, hitno moram riješiti jednu vrlo važnu stvar. Ako pristanete da mi pomognete u mom poslu, rado ću vam pomoći u vašem. "U redu", reče mladić pomoću vam. Tada je učitelj skinuo prsten sa predivnim kamenom sa lijevog malog prsta. - Uzmi svog konja i vozi na pijacu! Hitno moram prodati ovaj prsten da bih otplatio dug. Pokušajte za to naplatiti više, a nikako ne pristanite na cijenu nižu od zlatnika!
Vratite se što je prije moguće! Mladić je uzeo prsten i odvezao se. Stigavši na pijacu, počeo je nuditi prsten trgovcima, koji su u prvi mah sa zanimanjem gledali njegovu robu. Ali čim su čuli za zlatnik, odmah su izgubili svako zanimanje za prsten. Neki su mu se otvoreno smijali u lice, drugi su ga jednostavno odvratili.
Samo mu je jedan stariji trgovac ljubazno objasnio da je za takav prsten zlatnik previsoka cijena i da mu za njega može dati samo bakreni novčić, ili barem srebrni. Čuvši starčeve riječi, mladić se silno uznemirio, jer se sjetio Majstorovog naređenja da ni u kojem slučaju ne spušta cijenu ispod zlatnika. Obišao je čitavu tržnicu pa se vratio natrag.
Snažno obeshrabren neuspjehom, ušao je kod Učitelja. "Gospodaru, nisam mogao izvršiti vašu naredbu", rekao je tužno. "U najboljem slučaju, mogao bih da dobijem nekoliko srebrnih novčića za prsten, ali niste mi rekli da se podmirim za manje od zlatnog!" A ovaj prsten ne vrijedi toliko. - Upravo si rekao vrlo važne reči, sine! - odgovori Učitelj.
Prije pokušaja prodaje prstena, bilo bi lijepo utvrditi njegovu pravu vrijednost! Pa, ko to može bolje od draguljara? Otiđite do draguljara i pitajte ga koliko će nam ponuditi za prsten. Ali kada ti odgovori, ne prodaj prsten, nego mi se vrati. Mladić je ponovo skočio na svog konja i otišao do draguljara.
Zlatar je dugo pregledavao prsten kroz lupu, zatim ga malo vagao i na kraju se obratio mladiću: - Recite Učitelju da mu sada ne mogu dati više od pedeset i osam zlatnika. Ali ako mi bude dao vremena, otkupit ću prsten za sedamdeset, s obzirom na hitnost dogovora.
Sedamdeset zlatnih novčića ?! - mladić se od sreće nasmijao, zahvalio se dragulju i punom brzinom pojurio natrag. „Sjedni ovdje“, rekao je Učitelj nakon što je slušao živahnu priču mladića. Vidiš, sine, vrijednost tog prstena je mogao znati samo neko stručan. Uvjerio si se da će stotinjak ljudi proći pored njega i odbiti ga bez da zna ili pretpostavi njegovu vrijednost. Tako ti je i sa ljudima. Ne očekuj da će bezvezni ljudi vidjeti tvoju vrijednost.
KOMENTARI