Da li smo zapeli u vremenu gdje svi varaju - Naravno da ne, prave ljubavi postoje!
Ne dozvolite da vas neko ubjedi da je u današnje vrijeme normalno da ljudi varaju - Ne nije!
“Da li je sada normalno da partneri varaju?” Pod pojmom "normalno", ona podrazumjeva da li je to postalo učestalo. Marija[1] je patila od depresije nakon što je saznala za prevaru svog muža. Pitala se kako je moguće da to dogodilo, mislila je da je njen suprug nikada neće prevariti.
Prevaru dožive i muškarci od strane svojih partnerki, takođe u fazi kada misle da sve funkcioniše dobro. Dakle, realnost nam saopštava da se nevjerstvo dešava i u brakovima i u emotivnim vezama gdje naizgled sve dobro funkicioniše. Dešava se i u dobrim i u lošim brakovima. Zašto? Kako? Pitanja su većine onih koji su doživjeli emotivno nevjerstvo.
Nevjerstvo predstavlja intezivno stresnu situciju, koja proizvodi kod prevarenog najčešće stanje šoka uvodeći ga u preispitvanje svoje prošlosti, svog identiteta, ostvaljajući ga zapitanog za dalju budućnost. Kako rekoh da je to situacija koju prevareni doživljava traumatskom, neminovno je da saznanje o nevjerstvu prati i psihološka obrada koja nalikuje obradi trauma.
Nju karakterišu opsesivne negativne misli (Ne treba više da živim jer sam ovo doživjela/io. Ja ne vrijedim jer je/njega nisam zadržala/o), intezivna anksioznost, blokada, distanciranost, utrnulost, bijes i depresija. Moderna tehnologija dodatno otežava proces obrade trauma jer partneri ostavljaju dokumentovane tragove, pa se prevarena osoba najčešće bavi prelistavanjem, preslušavanjem ili provjerom profila partnera/partnerke.
No, bračna nevjerstva ne moraju da budu kraj braka. Ona mogu da budu nekada i korisna. Mogu partnere da nauče o braku, mogu da ih upute u njihova očekivanja od braka. Kroz psihoterapijski proces se partnerima pomaže da razumiju sebe, da uspostave uvid u odnosu na ono što oni misle da žele, da shvate šta misle da imaju u partnerstvu i da razmišljaju o onom na šta misle da imaju pravo.
Uvjerenja i stavovi o braku i partnerskim odnosima su se upadljivo promijenili od kraja prošlog vijeka. Promjenio se čovjekov odnos prema braku, a samim tim se promijenio i odnos prema preljubi. Dominantno, većina partnera u emotivnoj vezi želi sve ono što su reperi tradicionalnih porodica:
Sigurnost, novac, moć, djecu, ali želimo i da nam partner bude najbolji prijatelj, konstantna podrška, da budemo strasni ljubavnici. Želimo da nam partner ponudi sigurnost, pouzdanost, stabilnost, istinitost, “jer od njega to zavisi”.
Kao da smo u pogledu percipiranja braka evaluirali u pravcu od toga da se ranije vjerovalo da brak nije mjesto gdje treba tražiti ljubav i strast, ka današnjem modu kada ljudi lutaju i traže druge partnere, jer brak ne obezbjeđuje ljubav i strast koju očekuju da treba da im pruži.
“Da li je sada normalno da partneri varaju?” Pod pojmom "normalno", ona podrazumjeva da li je to postalo učestalo. Marija[1] je patila od depresije nakon što je saznala za prevaru svog muža. Pitala se kako je moguće da to dogodilo, mislila je da je njen suprug nikada neće prevariti.
Prevaru dožive i muškarci od strane svojih partnerki, takođe u fazi kada misle da sve funkcioniše dobro. Dakle, realnost nam saopštava da se nevjerstvo dešava i u brakovima i u emotivnim vezama gdje naizgled sve dobro funkicioniše. Dešava se i u dobrim i u lošim brakovima. Zašto? Kako? Pitanja su većine onih koji su doživjeli emotivno nevjerstvo.
Nevjerstvo predstavlja intezivno stresnu situciju, koja proizvodi kod prevarenog najčešće stanje šoka uvodeći ga u preispitvanje svoje prošlosti, svog identiteta, ostvaljajući ga zapitanog za dalju budućnost. Kako rekoh da je to situacija koju prevareni doživljava traumatskom, neminovno je da saznanje o nevjerstvu prati i psihološka obrada koja nalikuje obradi trauma.
Nju karakterišu opsesivne negativne misli (Ne treba više da živim jer sam ovo doživjela/io. Ja ne vrijedim jer je/njega nisam zadržala/o), intezivna anksioznost, blokada, distanciranost, utrnulost, bijes i depresija. Moderna tehnologija dodatno otežava proces obrade trauma jer partneri ostavljaju dokumentovane tragove, pa se prevarena osoba najčešće bavi prelistavanjem, preslušavanjem ili provjerom profila partnera/partnerke.
No, bračna nevjerstva ne moraju da budu kraj braka. Ona mogu da budu nekada i korisna. Mogu partnere da nauče o braku, mogu da ih upute u njihova očekivanja od braka. Kroz psihoterapijski proces se partnerima pomaže da razumiju sebe, da uspostave uvid u odnosu na ono što oni misle da žele, da shvate šta misle da imaju u partnerstvu i da razmišljaju o onom na šta misle da imaju pravo.
Uvjerenja i stavovi o braku i partnerskim odnosima su se upadljivo promijenili od kraja prošlog vijeka. Promjenio se čovjekov odnos prema braku, a samim tim se promijenio i odnos prema preljubi. Dominantno, većina partnera u emotivnoj vezi želi sve ono što su reperi tradicionalnih porodica:
Sigurnost, novac, moć, djecu, ali želimo i da nam partner bude najbolji prijatelj, konstantna podrška, da budemo strasni ljubavnici. Želimo da nam partner ponudi sigurnost, pouzdanost, stabilnost, istinitost, “jer od njega to zavisi”.
Kao da smo u pogledu percipiranja braka evaluirali u pravcu od toga da se ranije vjerovalo da brak nije mjesto gdje treba tražiti ljubav i strast, ka današnjem modu kada ljudi lutaju i traže druge partnere, jer brak ne obezbjeđuje ljubav i strast koju očekuju da treba da im pruži.
KOMENTARI