Mnogi filozofi su vjerovali da gubitak i šteta nose nešto dobro - Zašto je to tako?
Svaki gubitak koji zadesi čovjeka može imati i dobru stranu koja donosi nešto pozitivno u tom trenutku.
Gubici nijesu slučajni; ako smo ih dozvolili, onda je bilo potrebno spasiti se od opasnosti. Loše se može pretvoriti u dobro. To su još i srednjovjekovni filozofi znali. Ako ste nešto izgubili i nemoguće je pronaći to što ste izgubili, na primjer, ispala vam je minđuša i nijeste je našli, ili ste izgubili novac, ili su možda ukrali novac od vas, to je vrlo neprijatno.
To se svima nekada desilo. I tada shvatate da je potraga beskorisna, jednostavno ne možete vratiti izgubljeno. Ništa se ne može učiniti, treba prihvatiti gubitak! Tada treba pokušati izvući iz lošeg dobro. Preokrenuti situaciju u svoju korist. Vidite, vjeruje se da gubici i štete nijesu slučajne.
Naša podsvijest je prepoznala opasnost koja nam je prijetila. Bolest se približavala, ili se mogla desiti nesreća, napad, požar, razor - ozbiljna opasnost, poput olujnog oblaka, nailazila je na nas. Bila je veoma blizu. Sviješću to ne shvatamo, ali podsvijest je prepoznala opasnost.
Šta su ranije radili ljudi kada im je prijetila opasnost? Prinosili su žrtvu sudbini. I još uvijek podsvijest zahtijeva od nas žrtvu, otkup. Podstiče nas na gubitak; tako da se može otkupiti opasnost! I gubimo - kao slučajno. Ili oštetitimo auto - nekako slučajno.
Ili dozvolimo lopovu da nas potkrade - naizgled slučajno ispoljavajući nepažnju i odsutnost ... U stvari, prinijeli smo žrtvu svojoj sudbini. Umilostili bogove; otkupili nešto strašno uz malu cijenu. Ono što nam je prijetilo je strašnije od gubitka prstena ili udubljenja na braniku.
To je mala naknada za moguće loše događaje. Zato kažu: hvala što su novac uzeli! Glasno treba reći sebi: "Neka ovaj gubitak bude moj otkup!". Treba moralno prihvatiti i saglasiti se na gubitak; dobrovoljno dati od srca ono što ste izgubili.
Gubici nijesu slučajni; ako smo ih dozvolili, onda je bilo potrebno spasiti se od opasnosti. Loše se može pretvoriti u dobro. To su još i srednjovjekovni filozofi znali. Ako ste nešto izgubili i nemoguće je pronaći to što ste izgubili, na primjer, ispala vam je minđuša i nijeste je našli, ili ste izgubili novac, ili su možda ukrali novac od vas, to je vrlo neprijatno.
To se svima nekada desilo. I tada shvatate da je potraga beskorisna, jednostavno ne možete vratiti izgubljeno. Ništa se ne može učiniti, treba prihvatiti gubitak! Tada treba pokušati izvući iz lošeg dobro. Preokrenuti situaciju u svoju korist. Vidite, vjeruje se da gubici i štete nijesu slučajne.
Naša podsvijest je prepoznala opasnost koja nam je prijetila. Bolest se približavala, ili se mogla desiti nesreća, napad, požar, razor - ozbiljna opasnost, poput olujnog oblaka, nailazila je na nas. Bila je veoma blizu. Sviješću to ne shvatamo, ali podsvijest je prepoznala opasnost.
Šta su ranije radili ljudi kada im je prijetila opasnost? Prinosili su žrtvu sudbini. I još uvijek podsvijest zahtijeva od nas žrtvu, otkup. Podstiče nas na gubitak; tako da se može otkupiti opasnost! I gubimo - kao slučajno. Ili oštetitimo auto - nekako slučajno.
Ili dozvolimo lopovu da nas potkrade - naizgled slučajno ispoljavajući nepažnju i odsutnost ... U stvari, prinijeli smo žrtvu svojoj sudbini. Umilostili bogove; otkupili nešto strašno uz malu cijenu. Ono što nam je prijetilo je strašnije od gubitka prstena ili udubljenja na braniku.
To je mala naknada za moguće loše događaje. Zato kažu: hvala što su novac uzeli! Glasno treba reći sebi: "Neka ovaj gubitak bude moj otkup!". Treba moralno prihvatiti i saglasiti se na gubitak; dobrovoljno dati od srca ono što ste izgubili.
KOMENTARI