Priča koju vrijedi čuti: "Onaj ko se namučio u životu mogao bi dobiti veliku nagradu"
Davno je rečeno i zapisano - Ko se namučio u ovom životu slijedi mu nagrada kasnije, a ko je lagodno proživio život on će tek da se namuči.
Život se ne treba truditi dokučiti i odgonetnuti, treba ga naučiti kvalitetno živjeti! Da biste živjeli ono što jeste, ono što smatrate da zaslužujete biti, najprije se morate spustiti s oblaka i probuditi! Ne događa se dobar život onima koji se nisu probudili i vraški se potrudili iskoristiti svoj maksimum.
Kad me pitaju što mi je bitno u životu i koje alate koristim kako bih unaprijedila sebe, dokučila život, velim im: U životu je važnije biti, nego imati. Biti čovjek u pravom smislu te riječi, biti osoba koja ne preza od ničega, koja se ne libi pokazati svoje pravo lice i poznaje sva svoja lica, te radi na tome da postane najbolja verzija sebe.
A život, život se ne treba truditi dokučiti i odgonetnuti, treba ga naučiti kvalitetno živjeti! ”Alati” koje svakodnevno naučih koristiti jesu odgovornost i zahvalnost. To dvoje jedno bez drugoga ne idu. Ne možete biti istinski zahvalni i svjesni lekcija koje su prošle i koje će doći, ukoliko ne poradite na vlastitoj odgovornosti.
Ne možete mi reći da cijenite život i ljude oko sebe, a vaše ponašanje govori drukčije. Postoje mnogi primjeri ljudi koji su imali isto što vi i ja. Ništa više, možda i puno manje nego li mi. I uspjeli su iskoristiti ono najbolje od života i sebe, te su postigli ono u čemu danas zasluženo uživaju. I ne bi to postigli da su ostali sjediti na oblaku sreće, čekajući da zahvalnost odradi svoje.
Uzeli su stvar u svoje ruke i preuzeli kompletnu odgovornost za ono što govore, čine i vjeruju. Mijenjali su sebe, kako bi utjecali na svoju budućnost i kreirali ono lijepo. Kroz nevolje i probleme se nisu provlačili prepisujući od drugih kao u školi, niti očekivali da će im netko drugi pomesti ispred njihova praga i otvoriti im put.
Naučili su vrlo često na svojoj koži što znači boriti se svakodnevno, kontra sebe i kontra poretka. I bili su doista zahvalni za svaku lekciju koju su kroz bol naučili, jer su koračali svjesno, otvorenih očiju i srca, vjerovali su da će im ta prisutnost uz zahvalnost i disciplinu donijeti željeno.
Nisu se neodgovorno ponašali prema sebi i drugima, i kad su u momentima posrnuli, naučili su vratiti se na pravi put, bez prevelike buke i hvalisanja. To je ono bez čega ne može ništa funkcionirati, bez čega energija ne može protjecati.
Život se ne treba truditi dokučiti i odgonetnuti, treba ga naučiti kvalitetno živjeti! Da biste živjeli ono što jeste, ono što smatrate da zaslužujete biti, najprije se morate spustiti s oblaka i probuditi! Ne događa se dobar život onima koji se nisu probudili i vraški se potrudili iskoristiti svoj maksimum.
Kad me pitaju što mi je bitno u životu i koje alate koristim kako bih unaprijedila sebe, dokučila život, velim im: U životu je važnije biti, nego imati. Biti čovjek u pravom smislu te riječi, biti osoba koja ne preza od ničega, koja se ne libi pokazati svoje pravo lice i poznaje sva svoja lica, te radi na tome da postane najbolja verzija sebe.
A život, život se ne treba truditi dokučiti i odgonetnuti, treba ga naučiti kvalitetno živjeti! ”Alati” koje svakodnevno naučih koristiti jesu odgovornost i zahvalnost. To dvoje jedno bez drugoga ne idu. Ne možete biti istinski zahvalni i svjesni lekcija koje su prošle i koje će doći, ukoliko ne poradite na vlastitoj odgovornosti.
Ne možete mi reći da cijenite život i ljude oko sebe, a vaše ponašanje govori drukčije. Postoje mnogi primjeri ljudi koji su imali isto što vi i ja. Ništa više, možda i puno manje nego li mi. I uspjeli su iskoristiti ono najbolje od života i sebe, te su postigli ono u čemu danas zasluženo uživaju. I ne bi to postigli da su ostali sjediti na oblaku sreće, čekajući da zahvalnost odradi svoje.
Uzeli su stvar u svoje ruke i preuzeli kompletnu odgovornost za ono što govore, čine i vjeruju. Mijenjali su sebe, kako bi utjecali na svoju budućnost i kreirali ono lijepo. Kroz nevolje i probleme se nisu provlačili prepisujući od drugih kao u školi, niti očekivali da će im netko drugi pomesti ispred njihova praga i otvoriti im put.
Naučili su vrlo često na svojoj koži što znači boriti se svakodnevno, kontra sebe i kontra poretka. I bili su doista zahvalni za svaku lekciju koju su kroz bol naučili, jer su koračali svjesno, otvorenih očiju i srca, vjerovali su da će im ta prisutnost uz zahvalnost i disciplinu donijeti željeno.
Nisu se neodgovorno ponašali prema sebi i drugima, i kad su u momentima posrnuli, naučili su vratiti se na pravi put, bez prevelike buke i hvalisanja. To je ono bez čega ne može ništa funkcionirati, bez čega energija ne može protjecati.
KOMENTARI