Ljubavnica objasnila 5 stvari udatim ženama: "Ja nemoralna, a vi glupe - Šta je gore?"
Vječita borba se vodila između vjernih udatih žena i onih malo moralnijih djevojaka koje vole ulaziti u vezu sa oženjenim muškarcem. Priča ove djevojke je iznenadila i razljutila mnoge.
Ljubavnice su meta osuda, "razaračice" brakova i veza i žene niskog morala, barem je takva njihova percepcija u društvu. Njihov tajni, dvostruki život često je sve samo ne sretan, a nezasluženo se na njih prebacuje sva krivica koja bi trebala biti usmjerena na preljubnika.
Najčešće su i one te koje su prevarene - na početku odnosa mnoge ne slute kako muškarac nije slobodan, a naknadno im se "prodaju priče" o nesretnom braku, histeričnoj ženi, izostanku intimnosti, ostajanju isključivo zbog djece, pripremi razvoda... Osjećam ogromnu grižu savjesti, ali zavisna sam o pažnji koju mi daje.
Živim za trenutke koje ćemo provesti zajedno i ne mogu sebi pomoći, ali mi je u trenutku racionalnosti jasno da je zapravo moj život taj koji je "na čekanju". Ljubavnica sam i znam da stvari nikad neće uspjeti među nama. Čak i da ostavi ženu, iako mi svi govore da se to neće dogoditi, ne znam kako bih mu mogla vjerovati da isto neće napraviti meni.
Volim da mislim o sebi kao o feministkinji, borcu za ravnopravnost polova. Nije mi rekao da ima ženu sve dok se nisam sasvim zaljubila, a njegova opravdanja i razlozi uvijek zvuče tako uvjerljivo dok sam sa njim. Izgleda da ne zaslužujem bolje - idem protiv svih svojih stavova i logike. Ja sam ljubavnica.
Odvratno je to izgovoriti, ali nekako volim moć koju imam, saznanje da je radije sa mnom nego sa ženom koju ima kod kuće. Vrlo jadan i lažan način za podizanje samopouzdanja. Ljubavnica sam starijeg muškarca i osjećam se grozno zbog toga. Lažem svima i ne mogu da se prisilim da ga pustim, pa sama sebe opravdam da ću izaći iz toga čim napravi nešto grozno ili ga prestanem toliko jako voljeti.
Ljubavnica sam svom najboljem prijatelju. Mrzim to što on ne može doći kod meni da prespava ili mi se javiti na telefon. Iako ja trčim čim on nazove. Kažem da nemam problema sa tim što sam "druga žena". Ustvari nisam, već sam očajna za tim da budem voljena da se zadovoljavam sa mrvicama. Mislim da niko normalan ne bi želio biti ljubavnik/ica nekome.
Da mu nisam ja ljubavnica bila i neka druga, nekad mi se čini da njegova žena to i zna jer me strijelja pogledom, ali nema pravo da me osuđuje jer je dovoljno glupa da ostane sa njim i ako zna da je vara. Videla sam ih u gradu kako se šetaju i drže za ruke. Grozna je pomisao da muškarci više cijene ljubavnice, ali meni se to pokazalo kao istina.
Ljubavnice su meta osuda, "razaračice" brakova i veza i žene niskog morala, barem je takva njihova percepcija u društvu. Njihov tajni, dvostruki život često je sve samo ne sretan, a nezasluženo se na njih prebacuje sva krivica koja bi trebala biti usmjerena na preljubnika.
Najčešće su i one te koje su prevarene - na početku odnosa mnoge ne slute kako muškarac nije slobodan, a naknadno im se "prodaju priče" o nesretnom braku, histeričnoj ženi, izostanku intimnosti, ostajanju isključivo zbog djece, pripremi razvoda... Osjećam ogromnu grižu savjesti, ali zavisna sam o pažnji koju mi daje.
Živim za trenutke koje ćemo provesti zajedno i ne mogu sebi pomoći, ali mi je u trenutku racionalnosti jasno da je zapravo moj život taj koji je "na čekanju". Ljubavnica sam i znam da stvari nikad neće uspjeti među nama. Čak i da ostavi ženu, iako mi svi govore da se to neće dogoditi, ne znam kako bih mu mogla vjerovati da isto neće napraviti meni.
Volim da mislim o sebi kao o feministkinji, borcu za ravnopravnost polova. Nije mi rekao da ima ženu sve dok se nisam sasvim zaljubila, a njegova opravdanja i razlozi uvijek zvuče tako uvjerljivo dok sam sa njim. Izgleda da ne zaslužujem bolje - idem protiv svih svojih stavova i logike. Ja sam ljubavnica.
Odvratno je to izgovoriti, ali nekako volim moć koju imam, saznanje da je radije sa mnom nego sa ženom koju ima kod kuće. Vrlo jadan i lažan način za podizanje samopouzdanja. Ljubavnica sam starijeg muškarca i osjećam se grozno zbog toga. Lažem svima i ne mogu da se prisilim da ga pustim, pa sama sebe opravdam da ću izaći iz toga čim napravi nešto grozno ili ga prestanem toliko jako voljeti.
Ljubavnica sam svom najboljem prijatelju. Mrzim to što on ne može doći kod meni da prespava ili mi se javiti na telefon. Iako ja trčim čim on nazove. Kažem da nemam problema sa tim što sam "druga žena". Ustvari nisam, već sam očajna za tim da budem voljena da se zadovoljavam sa mrvicama. Mislim da niko normalan ne bi želio biti ljubavnik/ica nekome.
Da mu nisam ja ljubavnica bila i neka druga, nekad mi se čini da njegova žena to i zna jer me strijelja pogledom, ali nema pravo da me osuđuje jer je dovoljno glupa da ostane sa njim i ako zna da je vara. Videla sam ih u gradu kako se šetaju i drže za ruke. Grozna je pomisao da muškarci više cijene ljubavnice, ali meni se to pokazalo kao istina.
KOMENTARI