Kako je bilo nekad: "Dok su se žene čuvale za jednog muškarca bile su sretnije u braku"
Naše bake su živjele drugačije. Nisu imale internet da pronalaze tipa već su se lako odlučivale za onog ko im odgovara i sa kim bi mogle provesti život. Nisu tražili "ljubav na prvu" - zavoljeli su se sa vremenom tokom života u braku.
Problematika udaje, zapravo je problematika uskogrudnog društva koje forsira mlade cure na udaju i osnivanje obitelji, iako možda zato nisu spremne. Iako možda zapravo ulaze u nešto gdje apsolutno nikada neće iskusiti ni malo sreće. A brak bez ljubavi? I na brzinu?
Nije li to nešto što smo trebali ostaviti u eri naših baka? Potaknuta mislima o tome i torturom koju okolina vrši nada-mnom poželjela sam i sama progovoriti o temi koja se usko nadovezuje, a to je ona o godinama kad bi žena zaista trebala roditi i vrijednosti žene ako se nije ostvarila kao supruga i majka.
I voljela bih progovoriti i u ime žena koje jednostavno ne vjeruju u instituciju braka i jednostavno ne žele roditi. Možda ni ne mogu imati dijete i odlučile su da će ispuniti svoj život na druge načine. Zar vrijede manje zbog toga? Pitala sam i svoju mamu što misli o svemu tome i rekla mi je da bi voljela biti baka, ali da isto tako razumije da nisam još pronašla osobu s kojom bih mogla imati obitelj.
Takođe mi je rekla da su žene bile mnogo srećnije u braku u vrijeme kad su se čuvale za jednog muškarca za kojeg će se udati, a danas pošto to pravilo više ne važi muškarci imaju manje povjerenja u žene i zbog toga se češće svadjaju. Rekla je lakše biti majka dok si mlađa, ali da joj nije žao što je proživjela svoju mladost i mene rodila s 28.
S druge strane misli da ipak ne bismo trebale pretjerivati i čekati zadnji vlak pa rađati kad prođemo 40-u, ali isto tako kaže da je to osobni stav i da ne voli tračeve, međutim tračeva i baba je bilo od kad i svijeta i bit će ih dokle je svijeta, pa se na to jednostavno treba oglušiti i živjeti svoj život.
Ali lako je to reći njoj. Ona je supruga i majka. Ona se na tom polju ostvarila i nije tema ničijih razgovora, ne nosi etiketu one "stare cure" i nitko s prozora ne prati njene dolaske i odlaske, s kim, kada i kako, kao što to selo radi za mene i mnoge moje rođakinje i prijateljice.
Nijedna od nas ne vrijedi manje od onih koje su rodile, iako im se osobno divim na predanosti i ljubavi koju iskazuju svojoj djeci. Smatram da je majčinstvo teška ali najljepša zadaća. Možda je jednom iskusim, a možda i ne. Nikad ionako ne znamo što nam život nosi.
Problematika udaje, zapravo je problematika uskogrudnog društva koje forsira mlade cure na udaju i osnivanje obitelji, iako možda zato nisu spremne. Iako možda zapravo ulaze u nešto gdje apsolutno nikada neće iskusiti ni malo sreće. A brak bez ljubavi? I na brzinu?
Nije li to nešto što smo trebali ostaviti u eri naših baka? Potaknuta mislima o tome i torturom koju okolina vrši nada-mnom poželjela sam i sama progovoriti o temi koja se usko nadovezuje, a to je ona o godinama kad bi žena zaista trebala roditi i vrijednosti žene ako se nije ostvarila kao supruga i majka.
I voljela bih progovoriti i u ime žena koje jednostavno ne vjeruju u instituciju braka i jednostavno ne žele roditi. Možda ni ne mogu imati dijete i odlučile su da će ispuniti svoj život na druge načine. Zar vrijede manje zbog toga? Pitala sam i svoju mamu što misli o svemu tome i rekla mi je da bi voljela biti baka, ali da isto tako razumije da nisam još pronašla osobu s kojom bih mogla imati obitelj.
Takođe mi je rekla da su žene bile mnogo srećnije u braku u vrijeme kad su se čuvale za jednog muškarca za kojeg će se udati, a danas pošto to pravilo više ne važi muškarci imaju manje povjerenja u žene i zbog toga se češće svadjaju. Rekla je lakše biti majka dok si mlađa, ali da joj nije žao što je proživjela svoju mladost i mene rodila s 28.
S druge strane misli da ipak ne bismo trebale pretjerivati i čekati zadnji vlak pa rađati kad prođemo 40-u, ali isto tako kaže da je to osobni stav i da ne voli tračeve, međutim tračeva i baba je bilo od kad i svijeta i bit će ih dokle je svijeta, pa se na to jednostavno treba oglušiti i živjeti svoj život.
Ali lako je to reći njoj. Ona je supruga i majka. Ona se na tom polju ostvarila i nije tema ničijih razgovora, ne nosi etiketu one "stare cure" i nitko s prozora ne prati njene dolaske i odlaske, s kim, kada i kako, kao što to selo radi za mene i mnoge moje rođakinje i prijateljice.
Nijedna od nas ne vrijedi manje od onih koje su rodile, iako im se osobno divim na predanosti i ljubavi koju iskazuju svojoj djeci. Smatram da je majčinstvo teška ali najljepša zadaća. Možda je jednom iskusim, a možda i ne. Nikad ionako ne znamo što nam život nosi.
KOMENTARI