Biljana iz Beča: "Nije inostranstvo za ljenčuge, tu samo jaki opstaju"

Sve više je mladih koji "bježe" u inostranstvo iz Srbije i Bosne. Nažalost mnogi od njih su ljudi koji su navikli na ljenčarenje, spavanje do 12 i nerad, pa se sa tim žale kako je rad težak.


Dosta mi je ovih ljudi što dođu u inostranstvo iz Bosne i Srbije i kukaju kako im je teško. Lijeno i neotesano dođe kao da zaradi para a navikao da spava i živi od majčinog džeparca. Provede mjesec dana do godinu dana i onda se vrati kući kukajući kako se napatio kao rob zato što je ustajao  u 6 i radio do 5.

E pa dragi moji ovaj svijet nije stvoren da bi se na njemu ljenčarilo. Rad je odlika pravih marljivih judi koji znaju za rad i disciplinu. Ja sada imam 70 godina, zaradila sam Austrijsku penziju i živim kao lord. Radila sam kao čistačica čitav život i nije bilo ni malo lako.



Napatila sam se i da zaradim radeći kao čistačica, da odgojim djecu, da nađem vremena za sebe da ostanem lijepa svom suprugu pored silnih švabica koje su mu se udvarale - i jesam... Uspjela sam sve. Jer sve se može kad čovjek troši energiju na rad i trud a ne na kukanje.

Sada živim kako hoću - putujem gdje hoću, kupujem šta hoću i gdje hoću... a kako žive ljudi sa 70 godina u Bosni i Srbiji, pa to jedva skrpi kraj sa krajem. Kuka nema za lijekove, nema za doktore, nema za hranu - e pa da niste kukali toliko da je u inostranstvu teško sada biste imali za sve.




Ja znam da je dole život lijep i jeftin, isto tako da je ovdje teži i skuplji. Ali nije poenta da mislite na to kako je vama, poenta je da ako planirate da imate porodicu, djecu i krov nad glavom - morate pristati i na manje lijepe stvari u životu.

Zato dragi moji, bitno je da znate koji vam je cilj u životu - ako imate visoke ciljeve pretrpite malo muke i nagrada će doći samo od sebe. Nismo mi rođeni da bismo uživali, nego da bismo pokazali koliko tereta možemo podnijeti i dobiti veću nagradu kasnije kad nas ovdje ne bude.



Pokreće Blogger.