Biljanina tužna priča: "Kajem se zbog roditelja, da mogu promjenila bih 5 stvari"

Svjesna sam da se prošlost ne može promjeniti, ali to me i najviše muči jer se kajem zbog svog odnosa sa roditeljima, promjenila bih mnoge stvari.

Moja najveća greška je bila što u mladnosti nisam bila svjesna koliko roditelji vrijede. Vjerujem da svi imamo taj period kada nam sve piri kroz glavu, volimo da radimo sve po svome i ne volimo da nam neko komanduje nad glavom - a roditelji su to upravo radili.

Njihova greška je bila što me nisu shvatali i nisu mogli shvatiti da ja ne živim u istom vremenu u kojem su oni živjeli i da je u mojoj mladosti sve bilo opuštenije nego u njihovoj. Htjeli su da me zatvore u četiri zida i čekaju da me udaju za muškarca koji se njima sviđa.

Zbog toga su počela bježanja od kuće, problemi, svađe a čak i udarci. Ne kajem se zbog toga što sam željela da živim punim plućima u mladosti, kajem se što mnogo riječi nisam prešutjela - a mogla sam. Vrijeđali su oni mene i ja njih, pale su teške uvrede kojih se i danas sjećam.

Danas ih nemam, ostao mi žal, kajanje i vjerovanje da je sve moglo biti drugačije, da je moglo biti bolje. Da sam bar mogla živjeti po njihovim pravilima, da sam mogla prešutjeti mnoge stvari, da sam mogla ići putem kojim su oni željeli da idem i udam se za muškarca kojeg su oni htjeli?

Pitam se da li sam trebala tako? Ali tada ne bih živjela život kako ja želim, nego kako su ga drugi skrojili. Kajem se što nisam imala više novaca da im platim skupo lječenje. Kajem se što ih je možda i razbolila ta briga koju su osjećali za mene. Kajem se za mnogo toga.

Ali sada je sve tako kako je. Od života sam dobila da idem putem kojeg sam ja željela ali sam dobila i to da se zauvijek kajem zbog stvari koje sam uradila. Više se kajem zbog tih koje sam uradila nego zbog onih koje nisam. Kajem se... I kajaću se....