Čineći dobro drugima činite dobro i sebi: Kako kroz dobročinstvo postajemo srećniji ljudi

Nema stajanja u mjestu, neophodno je da se stalno krećete i istovremeno balansirate tokom svog napredovanja.

Uvijek težite tome da dotičete svoju zlatnu sredinu i sjetite se da u svemu mora da postoji granica i mjera. U momentu kada sam ovo shvatila, osjetila sam da mi se otkrila cijela apsurdnost poslovice „Ne čini dobro – nećeš primiti zlo“. U osnovi, ovo je apsurdno i lažno. 

Čovjek je stvoren tako da, ako je sam ispunjen, onda će željeti da svoju radost i ono što nosi u sebi podijeli sa drugim ljudima. Zato reći čovjeku da ne čini dobro, isto je kao zabraniti mu da diše. Dobro je kada čovjek može da razumije i shvati kakav čovjek stoji ispred nas i kada ga ne iskušava previše. 

Ljudski ego teži više ka tome da primi, da dobije nešto od drugih, nego da on daje drugima. Ovo nikako nije razlog za osudu bilo koga jer spada u samo jednu od faza razvoja. U ovakvim slučajevima, trudimo se da se fokusiramo na svoja unutrašnja osjećanja.

Na ono što se nalazi u nama – ako posjedujemo iskrenu želju, rado ćemo učiniti nešto prijatno za čovjeka, ali ako osjetimo da se njegovo ponašanje počinje kvariti zbog toga, jednostavno ćemo se skloniti. To je sve. To je takođe pitanje ravnoteže koju smo spominjali na početku članka. 

Najvažnije je biti iskren prema sebi i slušati svoja osjećanja, jer naša duša uvijek zna bolje od nas i daje nam signale uz pomoć kojih treba da prepoznamo šta je vrijedno raditi, a šta ne. Ni u kom slučaju čovjek ne treba da dopusti sebi da se sagne pred nekim. 

Čineći dobro za druge, srce treba da se raduje, a ne da osjeća nelagodu ili teret, kao da vraća neki dug. Istovremeno, treba pratiti ponašanje osobe. Njeno ili njegovo ponašanje je nama povratna informacija. Shvatićete kako neko doživljava vaše dobro djelo.