Krv nije voda: Ponos i novac nas mogu rastaviti od najrođenijih - Ali kajanje uvijek ostaje

Žalosno je imati rođenog na ovom svijetu a ne biti u dobrim odnosima sa njim, ili što je još gore gajiti negativne emocije prema njemu.

Koliko je rođenih na ovom svijetu koji ne pričaju jedni sa drugima. Očevi ne pričaju sa sinovima, majke sa kćerkama.... Ko je u čitavoj priči kriv? Vjerovatno obe strane u određenoj mjeri. Ono što je zasigurno istinito je da se niko neće naljutiti na nekoga bez razloga. 

Ako ste se već doveli u tu situaciju da ne pričate sa osobom sa kojom dijelite istu krv onda morate znati da je moglo drugačije, i da nije moralo tako. Tužno je što dopuštamo da se rastanemo zauvijek od onih ljudi sa kojima smo rasli... sa onima sa kojima smo rasli godinama pod istim krovom. 

Tužno i žalosno je da ne pričamo sa ljudima sa kojima smo u srodstvu, pogotovo sa onima koji su od iste majke i istog oca. Zbog čega? Novca? Ponosa? Inata? Zavisti? U današnje vrijeme previše je ljudi koji grade zavist u odnosu među rođenima i dozvoljavaju da zavist nadjača ljubav, zar to nije jadno?

Zbog nesporazuma ili pola kuće okaljati obraz i posvađati se sa rođenima? Možda vam sad to ima smisla. Ali kajanje i žal će ostati zauvijek u vašim srcima. Jer postoji mnogo stvari koje mogu rastaviti i zavaditi rođene, ali ni jedna stvar neće moći poništiti tugu u vama koja će ostati poslije toga. 

Niko nije previše ponosan da normalno razgovara, da pokuša riješiti odnose, da pokuša razriješiti sukobe... Niko nije previše ponosan da ne može nazvati ili poslati poruku. Život brzo prođe, a u starosti nam ostaje samo kajanje zbog stvari koje nismo uradili. Zato uvijek imate mogućnost i priliku uzeti telefon i pokušati izgladiti stvari. Krv ipak nije voda.