Nikome uspjeh nije pao sa neba - Zašto niste dužni pomagati rodbini i drugima

Kada čovjek odraste on postaje rezultat svojih djela, riječi, mišljenja, stavova i svega što se nalazilo u njegovim mislima. 

Svaki čovjek je jedinstven i imao je pravo da bira put kojim želi ići. Iako mnogi misle da su bili "sputavani" od strane drugih, i da zbog drugih nisu uspjeli ostvariti svoje snove - male su šanse da je to prava istina. Jer u većini slučajeva ljudi žive u "mentalnim okovima".

U tim okovima oni smatraju da im drugi ne dozvoljavaju da napreduju. Nema tog čovjeka koji vas može spriječiti da napredujete. Možda ćete reći, imao sam takvog oca ili takvu majku - nisam mogao zbog njih. Itekako ste mogli, samo niste pronašli način da se izbavite iz tih mentalnih okova. 

Čovjek koji se uspio izbaviti iz svega što ga je sputavalo na putu uspjeha je došao do cilja i ostvario šta je zamislio. Problem našeg društva je taj što čovjek kada ostvari uspjeh on je automatski dužan da pomaže svima oko sebe. Ne, nije. 

Ljudi će reći "Pa njegova rodbina nije imala sreće kao on, treba im pomagati". Tu se uopšte ne radi o sreći. Radi se o nivou inteligencije, snalažljivosti i donošenju ispravnih odluka. Zašto bi uspješan čovjek bio dužan pomagati osobama koje su zdrave i prave, a ne znaju naći način da zaradi novac. 

I to nije stvar ni fakulteta. Mnogo je ljudi bez visoke škole koji su se uspjeli obogatiti, što znači da ni nisko obrazovanje nije izgovor što ne mogu zaraditi. Pomoći treba onima koji nisu u stanju raditi, koji su zdravstveno ili fizički spriječeni da rade. 

A onima koji stalno pronalaze krivce u drugima zašto nisu uspjeli ništa napraviti od života dok čekaju da im sve padne sa neba - takve treba pustiti da malo više razmišljaju. A to je ono što im najteže pada i što do sada nisu znali činiti.