Iza uspješnog djeteta stoji brižan roditelj: Naučite rečenice koje se djeci ne bi trebale govoriti

Mnogi ljudi govore "nećemo postupati sa svojom djecom kao što su naši roditelji postupali sa nama", a isto tako čine neke druge, možda i veće greške prema svojoj djeci.

Kada bismo vratili film u period odrastanja, shvatili bismo da ponavljamo svojoj djeci iste one fraze koje su naši roditelji nama govorili sa istom uvjerljivošću. Uz malo sreće, neko od nas se sjeti osjećaja koji je osjećao/la kao dijete slušajući te iste riječi. 

Uz još malo sreće počnemo komunicirati sa sopstvenim djetetom na drugačiji način, ugrađujući tako prave vrijednosti koje se uče odmalena. Ovo su najčešće greške koje ponavljamo sa svojom djecom: 

1. Tata će čuti za ovo. Na ovaj način dijete osjeća da ste oboje protiv njega i da nema podršku.

Ono što možete jeste naučiti dijete da prizna svoje greške uz obostranu iskrenost i strpljivost. 2. Sve što imaš, sve smo tata i ja kupili od svog novca. Ono što dijete čuje jeste da su samo materijalne stvari važne i da će ih zadržati samo ako bude dobro, u suprotnom mu ih možete oduzeti kao što ste mu ih i dali. 

Dijete treba da zna ga volite bez obzira na novac, igračke i druge materijalne stvari i da se to nikada neće promijeniti. 3. Ne može, još si mali/a. Ovako uskraćujete djetetu bilo kakvu priliku za nove stvari, govoreći mu u suštini da ne vrijedi ni da pokuša, jer neće uspjeti. 

Dijete treba da zna svoju ulogu u porodici, ali takođe da uz trud može da ostvari mnoge stvari. Čak i ako ne uspije, to je u redu. Odojčetu niste govorili "nemoj pokušavati hodati, još si mali", zašto biste sputavali i svog sedmogodišnjaka ili desetogodišnjaka? 

4. Zašto 4, zašto ne 5? "Nisi ispunio/la moja očekivanja. Da si učio/la kao Marko/Milica, dobio/la bi 5." I djeca osjećaju stres koji je u skladu sa njihovim godinama i važno je da znamo šta se dešava u njihovom životu i da ih usmjerimo ka rješenju problema. 

5. S tobom se ne može lijepo. Dijete čuje samo "šta god uradio, ja sam taj koji je u pravu". Dijete ne može živjeti po standardima odraslih. Čak ni roditelji nekad ne mogu živjeti po svojim standardima, zašto biste to očekivali od svoje djece? 

6. Nisam te pitao šta ti želiš. Dijete shvata da njegovo mišljenje i stav nije bitno, samim tim stvara osjećaj bezvrijednosti kojeg se kasnije jako teško riješiti. Ukoliko dođe do ovakve situacije, objasnite svom djetetu zašto mora biti po vašem. Djeca mogu biti razumna, dok ono suprotno uče od odraslih oko sebe. 

7. Ne izmišljaj. Odnosno "Ne vjerujem da ti imaš problem.Neću ti ni dati priliku da kažeš svoju istinu." Problem se neće riješiti negiranjem djetetovog straha ili problema. Cijenite bilo koje emocije djeteta, čak i one izazvane fantazijama i dajte mu do znanja da mu vjerujete i da ćete biti tu. 

8. Nema crtanih filmova dok ne uradiš zadaću. Na ovaj način učite dijete da je ucjena jedini način koji poznajete. Nemojte kasnije da se iznenadite kada vam dijete kaže da će uraditi zadaću samo ako mu dozvolite da gleda crtani kasnije. Pokušajte da objasnite djetetu zašto je važno da uradi ono što tražite od njega. 

Prije nego što ovako reagujete, razmislite šta vas toliko nervira u tipičnom dječijem ponašanju. Možda se problem krije u vašim prikrivenim frustracijama ili negativnim iskustvima iz djetinjstva. Ovo su samo neke od fraza koje se ponavljaju na našem području. 

Možda nama kao odraslima zvuče bezazleno, ali djetetu koje nije naučilo na drugačije ponašanje je teško kasnije objasniti da to nije ispravan način. Obratite pažnju svaki put kada krenete da umanjite djetetov trud ili da ga ne poštujete, jer i djeca zaslužuju poštovanje.