Kad nam kucne zadnji čas, ljudi nas neće pamtiti po novcu: Već po tome kako su se zbog nas osjećali

Istina je da svi ljudi koje srećemo biju neku svoju bitku, koju kriju i o kojoj mi ne znamo ništa. 

Ta iscrpljena žena u prodavnici čije dijete vrišti i histeriše. Taj starac koji vozi sporo, ispod dozovoljene granice. Vaš šef, vaš kompšija, nasmijana žena u kafiću koja vam pravi kafu svako jutro. Sudimo o njima prema tome kako nam se predstave. 

Treba snage da ne prevrnemo očima, i ne prokomentarišemo to što nam na oko ne izgleda prijatno. Treba sange da ostanemo ljubazni u stresnim situacijama. Na kraju krajeva svi smo samo ljudi. I nikad ne znamo kroz šta neko prolazi.

Ono što nas čini ljudima je želja i čežnja da nas neko voli; da brine o nama; da nas prihvati. Ljubaznost je osnova svakog ljudskog odnosa. Zamislite samo kako bi jadan ovaj svijet bio da ljubaznost ne postoji. Zamislite dodir vašeg partnera, zagrljaj vaše majke, duboki razgovor sa vašim najboljim prijateljem. 

Zamislite kupovinu za vrijeme praznika, ljuljanje vaše prvorođene bebe, okupljanje porodice. Bez ljubaznosti, šta nosimo sa sobom kao najveće životno iskustvo? Lako je živjeti dan za danom. Lako je usmjeriti naše ciljeve ka zarađivanju više novca ili gubljenju kilograma. 

Da, to su nevjerovatni uspjesi kojima treba da težimo, ali šta ako odemo korak naprijed? Šta ako zaradimo više novca bez da gazimo ljude ispod nas? Šta ako možemo izgubiti tih nekoliko kilograma, a da se ne smijemo djevojci u teretani koja je 10 kilograma teža? 

Koliko drugačiji svijet bi bio ako bismo svi vježbali ljlubaznost svakog dana. Lako je biti neljubazan. Za saosjećanje je potrebna snaga. Na kraju, kada vašem srcu kucne posljednji čas, i kad se pretvorite u prah oni koje ostavite iza sebe neće pohvaliti vaš posao, kuću ili vaš bankovni račun; 

Sjećaće vas se po tome kako su se zbog vas osjećali. Koliko ste voljeli. Koliko ste bili voljeni. Neka ljubaznost bude vaše nasljedstvo.