Jedno od najvećih kajanja u životu je kad izgubiš ženu koja te je voljela - A ti je nisi cijenio

Sve se jednostavno dogodilo tako brzo. Prvi put sam upoznao svoju suprugu prije mnogo godina i bio je to tako lijep susret. Osjetio sam sve o čemu ljudi pričaju u knjigama i filmovima. 

Vrijeme je zaista prolazilo sporo i svijet kao da se kretao usporeno. Tako me je brzo privukla dobrota njenih očiju, lakoća njenog osmijeha i zaraznost njenog smijeha. Udvarao sam joj se dvije godine i završili smo u braku. Bila je moja supruga više od 7 godina, a zajedno se brinuli o dvoje djece i dva psa. 

Nažalost život je odlučio da ostanem bez nje. Ona više nije među nama a osmijeh koji mi je nekada donosio toliku utjehu i toplinu sada mi donosi puno nostalgije i tuge. To je poput fizičke boli u prsima kad god pomislim na nju i na ono što sam izgubio. Moja žena je napustila ovaj svijet prije dvije nedelje i cijeli mi se život raspadao pred očima. 

Doktori su nam rekli da više ne reaguje na tretmane i nema mnogo više nego što mogu uraditi. Tada je strah stvarno počeo da me obuzima. Tada sam polako počeo prihvatati stvarnost da ću izgubiti ženu. Pogledao sam je i imala je neku smirenost na licu. Kao da je znala da će tako ispasti. Nije izgledala uplašeno. Nije izgledala ljuto. Bila je samo zadovoljna. 

I shvatio sam koliko je zrela i mudra bila moja supruga u tim trenucima. Uspjela je naći spokojstvo usprkos vrtlogu koji nam je obuzimao život. Odlučila je da želi izaći iz bolnice i samo provesti ostatak svojih dana u našoj kući. Željela je biti u prisustvu svoje djece, našeg kućnog ljubimca i u toplini doma. 

Još je željela i da nam pravi doručak i da zajedno legnemo na travu našeg dvorišta. Ispustio sam suzu dok sam je slušao kako mi govori o svim stvarima koje je željela učiniti u ono malo vremena koje je imala na ovom svijetu. Tako sam silno želio učiniti sve te stvari za nju. 

Imali smo samo još mjesec dana zajedno, a u to me je vrijeme naučila vrijedne lekcije za koje mislim da bi svaki muškarac u vezi trebao naučiti prije nego što bude prekasno. Gledao sam je kako se smijala dok je razgovarala s našom djecom i mrzio sam sebe što nikad nisam cijenio takve trenutke u prošlosti, jer je moja glava bila previše zaokupirana poslom. 

Mrzio sam sebe što nikad nisam iskoristio te trenutke i samo naučio biti prisutan u tim situacijama. Shvatio sam i da sam je trebao još više držati za ruku kad sam imao toliko prilika za to. Zato svim muškarcima koji ovo čitaju poručujem - naučite cijeniti svoju ženu dok je tu. Kad je nestane, shvatićete da vrijeme koje ste proveli zajedno nikada ne može biti dovoljno.