Žena je mnogo više od izgleda: Moje dijete me je naučilo da zavolim sebe i svoje tijelo
Bila sam jedna od onih ljudi koji bi prije izlaska iz kuće pažljivo birala nešto laskavo mom obliku tijela - koja bi umjesto haljina nosila suknje u nadi da će sakriti stomak.
Ali tada sam zatrudnila - i prestalo me je biti briga za to. Pet dana nakon što sam saznala da ću imati dijete, počele su mučnine. Sve što mi je dodirnulo stomak pogoršalo je situaciju, pa sam se oprostila od laskavih linija struka i počela nositi lače i tri broja veće trenerke. Jutarnja mučnina trajala je pet i po užasnih mjeseci.
Već sam u životu imala dosta neugodnosti, tako da sam od odjeće jedino tražila da bude udobna. Nije me bilo briga kako izgledam. Onda mi je prestalo biti muka i dobila sam mali, slatki stomačić. Uvijek sam imala malo stomaka, ali ovaj stomak sam željela da ljudi primijete. Nosila sam odjeću koja je naglašavala moj stomak, umjesto da ga sakrivam.
Biti trudna bilo je najudobnije što sam ikad osjećala u svom tijelu. Napokon, moj stomak bio je nešto na što sam se mogla ponositi.Bila sam previše zauzeta, previše zaokupljena, previše zaljubljena u ovo nevjerovatno stvorenje. Ta ljubav je sve stavila u drugu perspektivu. Ovo malo biće bilo je najvažnije u mom životu, a sve stare stvari zbog kojih sam brinula samo su se nekako rastopile u sjeni.
Takođe sam donijela svjesnu odluku da jedem neko vrijeme šta god poželim i da ne osjećam krivicu za to. Bila sam tako srećna - najsrećnija što sam ikad bila u životu - i željela sam se prepustiti ukusnoj hrani i jednostavno uživati u sebi. Tako sam i učinila. Shvatila sam da je to vjerovatno prvi put od djetinjstva da sam osjetila takvu fizičku slobodu.
Htjela bih reći da je to zbog toga što sam nekako „naučila voljeti“ svoje tijelo, ali iskreno rečeno, vjerovatno sam bila previše zauzeta za brigu. Previše fokusirana na stvarne stvari da bih se brinula zbog stvari koje ne mogu promijeniti - a ako budem iskrena, i ne želim ih mijenjati.
Sada, kad je moje dijete starije, odlučila sam da sam sprmna da se još jednom ponovno fokusiram na svoje tijelo. Ne pokušavam „vratiti moje tijelo“ ili savršeno „bikini tijelo“ nego brinuti se za svoje tijelo onako kako zaslužuje. Moje je tijelo proizvelo, donijelo i nahranilo čovjeka - i sada ono mora biti snažno da bi moglo ići ukorak s tim sve bržim čovjekom.
Sigurno, možda nikada ne budem potpuno zaljubljena u svoje tijelo, ali naučila sam ga poštovati zbog nevjerovatnih stvari koje može učiniti. To me naučilo moje dijete. To i činjenica da se ovih dana moram brinuti o većim stvarima nego što je malo sala.
Ali tada sam zatrudnila - i prestalo me je biti briga za to. Pet dana nakon što sam saznala da ću imati dijete, počele su mučnine. Sve što mi je dodirnulo stomak pogoršalo je situaciju, pa sam se oprostila od laskavih linija struka i počela nositi lače i tri broja veće trenerke. Jutarnja mučnina trajala je pet i po užasnih mjeseci.
Već sam u životu imala dosta neugodnosti, tako da sam od odjeće jedino tražila da bude udobna. Nije me bilo briga kako izgledam. Onda mi je prestalo biti muka i dobila sam mali, slatki stomačić. Uvijek sam imala malo stomaka, ali ovaj stomak sam željela da ljudi primijete. Nosila sam odjeću koja je naglašavala moj stomak, umjesto da ga sakrivam.
Biti trudna bilo je najudobnije što sam ikad osjećala u svom tijelu. Napokon, moj stomak bio je nešto na što sam se mogla ponositi.Bila sam previše zauzeta, previše zaokupljena, previše zaljubljena u ovo nevjerovatno stvorenje. Ta ljubav je sve stavila u drugu perspektivu. Ovo malo biće bilo je najvažnije u mom životu, a sve stare stvari zbog kojih sam brinula samo su se nekako rastopile u sjeni.
Takođe sam donijela svjesnu odluku da jedem neko vrijeme šta god poželim i da ne osjećam krivicu za to. Bila sam tako srećna - najsrećnija što sam ikad bila u životu - i željela sam se prepustiti ukusnoj hrani i jednostavno uživati u sebi. Tako sam i učinila. Shvatila sam da je to vjerovatno prvi put od djetinjstva da sam osjetila takvu fizičku slobodu.
Htjela bih reći da je to zbog toga što sam nekako „naučila voljeti“ svoje tijelo, ali iskreno rečeno, vjerovatno sam bila previše zauzeta za brigu. Previše fokusirana na stvarne stvari da bih se brinula zbog stvari koje ne mogu promijeniti - a ako budem iskrena, i ne želim ih mijenjati.
Sada, kad je moje dijete starije, odlučila sam da sam sprmna da se još jednom ponovno fokusiram na svoje tijelo. Ne pokušavam „vratiti moje tijelo“ ili savršeno „bikini tijelo“ nego brinuti se za svoje tijelo onako kako zaslužuje. Moje je tijelo proizvelo, donijelo i nahranilo čovjeka - i sada ono mora biti snažno da bi moglo ići ukorak s tim sve bržim čovjekom.
Sigurno, možda nikada ne budem potpuno zaljubljena u svoje tijelo, ali naučila sam ga poštovati zbog nevjerovatnih stvari koje može učiniti. To me naučilo moje dijete. To i činjenica da se ovih dana moram brinuti o većim stvarima nego što je malo sala.
KOMENTARI