Život se ne da isplanirati: "Najveća radost je ona koja se nije ni očekivala"
Dok čovjek kuje planove za budućnost život već ima neke svoje planove koje je osmislio za njega.
Euripid je jednom rekao da se "ono što se smatra mogućim se ne događa a ono što niko ne očekuje Bog dozvoli da se dogodi ". Neočekivani događaji su ti koji zaista menjaju naš život, ali ostavljajući prostor za te neočekivane događaje koji su izvan naše kontrole zahtjeva prije svega prijemčivo srce i otvoren um.
Samo na taj način možemo shvatiti predivne mogućnosti sa kojima se može "ići napred". Sociolozi ili finansijski stručnjaci poput Nassima Nicholas Taleba vjeruju da svi djelujemo kao da možemo predvidjeti šta će se dogoditi sjutra ili čak naredne sedmice.
Naše plaho neznanje ili, još bolje, naša pretjerana potreba da mislimo da imamo sve pod kontrolom često nas onemogućuje da reagiramo kada nam se odjednom dogodi nešto neočekivano. "Najveća radost je ona koja se nije očekivala." Sofokle.
Ovo primarno ponašanje ili potreba odgovara vrlo jednostavnom principu: naš mozak mora osjećati da ima sve pod kontrolom. Nije važno jesmo li zadovoljni, važno je "preživjeti". Sve što spada u granice neočekivanog dakle tumači se kao pretnja, bataljon koji nosi zastavu, opasnost.
Mora se reći da ljudi koji imaju veći strah, koji kriju više nesigurnosti i praznina obično razvijaju veću potrebu za kontrolom nad sobom i drugima. Kontrolni padovi, oni koji tvrde da dominiraju ne ostavljaju mjesto neočekivanim i improvizovanim stvarima, beznadežno su osuđeni na ponor nezadovoljstva i nesreće. Učite od djece, velikih ljubitelja neočekivanih iznenađenja.
Dovoljno je pokazati djetetu nešto neočekivano da privuče njegovu pažnju. Ima očaran pogled kada vidi nešto drugačije, nešto šareno, što prkosi logici i gravitaciji. Djeca imaju prirodnu i instinktivnu sposobnost da prihvate sve što je nepredvidljivo i neočekivano. Međutim, mi smo s naočarima za odrasle i našim racionalnim filterima izgubili ovu divnu sposobnost koja toliko podstiče učenje.
Euripid je jednom rekao da se "ono što se smatra mogućim se ne događa a ono što niko ne očekuje Bog dozvoli da se dogodi ". Neočekivani događaji su ti koji zaista menjaju naš život, ali ostavljajući prostor za te neočekivane događaje koji su izvan naše kontrole zahtjeva prije svega prijemčivo srce i otvoren um.
Samo na taj način možemo shvatiti predivne mogućnosti sa kojima se može "ići napred". Sociolozi ili finansijski stručnjaci poput Nassima Nicholas Taleba vjeruju da svi djelujemo kao da možemo predvidjeti šta će se dogoditi sjutra ili čak naredne sedmice.
Naše plaho neznanje ili, još bolje, naša pretjerana potreba da mislimo da imamo sve pod kontrolom često nas onemogućuje da reagiramo kada nam se odjednom dogodi nešto neočekivano. "Najveća radost je ona koja se nije očekivala." Sofokle.
Ovo primarno ponašanje ili potreba odgovara vrlo jednostavnom principu: naš mozak mora osjećati da ima sve pod kontrolom. Nije važno jesmo li zadovoljni, važno je "preživjeti". Sve što spada u granice neočekivanog dakle tumači se kao pretnja, bataljon koji nosi zastavu, opasnost.
Mora se reći da ljudi koji imaju veći strah, koji kriju više nesigurnosti i praznina obično razvijaju veću potrebu za kontrolom nad sobom i drugima. Kontrolni padovi, oni koji tvrde da dominiraju ne ostavljaju mjesto neočekivanim i improvizovanim stvarima, beznadežno su osuđeni na ponor nezadovoljstva i nesreće. Učite od djece, velikih ljubitelja neočekivanih iznenađenja.
Dovoljno je pokazati djetetu nešto neočekivano da privuče njegovu pažnju. Ima očaran pogled kada vidi nešto drugačije, nešto šareno, što prkosi logici i gravitaciji. Djeca imaju prirodnu i instinktivnu sposobnost da prihvate sve što je nepredvidljivo i neočekivano. Međutim, mi smo s naočarima za odrasle i našim racionalnim filterima izgubili ovu divnu sposobnost koja toliko podstiče učenje.
KOMENTARI