Psiholog Kolier: "Mnogi brakovi propadaju jer ljudi imaju pogrešno mišljenje o njemu"
U braku supružnici treba da su prije svega najbolji prijatelji pa zatim jedinke koje se neizmjerno vole.
Često slušam tužaljke ljudi koji se žale da njihov partner danas više ne želi ono o čemu su razgovarali na početku braka, kao i partnera koji danas ne žele ono za što su nekad mislili da će im imati smisla, pa sada osjećaju krivnju. Na primjer: rekli ste da želite djecu, a više niste sigurni u to, ili rekli ste da se želite preseliti u drugu zemlju radi partnerovog posla, a sada na to niste spremni, kaže dr. Colier.
Ponekad se, dodaje, mijenjaju i naša očekivanja od partnera. Često je slučaj i to da partneri koji sklapaju brak trebaju osobu koja im donosi neku različitost, možda i suprotnost, koja ih privlači, a onda s vremenom počinju trebati srodnu dušu, nekoga tko ih dobro razumije i može dijeliti iskustva s njima.
Jednostavno, kako se mijenjamo, mijenjaju se i naše potrebe od partnera. Kako rješavamo neke emocionalne probleme koje smo imali, više nam nije potreban partner koji će odgovarati na te potrebe. Zato se ponekad možemo osjećati krivima zbog toga što ono što nas je privuklo partneru više nije ono što trebamo, pojašnjava dr.- Colier.
Dakle, što učiniti kad ono što smo očekivali u braku, ili u početku bili spremni ponuditi, više nije potrebno? Za početak, nemojte kriviti svog partnera zbog toga što su se okolnosti promijenile. Nije izdaja to što smo se mi ili partner toliko promijenili da više ne želimo iste stvari kao na početku braka, pa čak ni ako smo potpuno drugačija osoba nego što smo bili u to vrijeme.
Stvar je u tome da ne smijete prekršiti samo jedno obećanje, ono da ćete se boriti za vezu. Pitanje je, dakle, samo želite li nastaviti ples uz neispunjena obećanja, promjene koje su se dogodile kod vas i kod partnera i hoćete li u tom plesu nastaviti gubiti osobu zbog koje ste ušli u brak.
Zvuči kao hereza, no treba prihvatiti da brak ne mora podrazumijevati da ćemo se voljeti do kraja života, te da je važno da budemo iskreni, poštujemo i volimo jednog drugo dok putujemo onuda gdje svatko od nas treba biti.
Jer, brak ne možemo uspjeti ako isključimo iz odnosa činjenicu da smo ljudi koji se mijenjaju, te ako na silu trebamo biti osoba koja zapravo nismo. Prihvatimo li tvrdnju da promjena nije izdaja, nego znak rasta, lakše ćemo plesati s partnerom kroz život i podržati ga u njegovom rastu, piše dr. Colier.
Često slušam tužaljke ljudi koji se žale da njihov partner danas više ne želi ono o čemu su razgovarali na početku braka, kao i partnera koji danas ne žele ono za što su nekad mislili da će im imati smisla, pa sada osjećaju krivnju. Na primjer: rekli ste da želite djecu, a više niste sigurni u to, ili rekli ste da se želite preseliti u drugu zemlju radi partnerovog posla, a sada na to niste spremni, kaže dr. Colier.
Ponekad se, dodaje, mijenjaju i naša očekivanja od partnera. Često je slučaj i to da partneri koji sklapaju brak trebaju osobu koja im donosi neku različitost, možda i suprotnost, koja ih privlači, a onda s vremenom počinju trebati srodnu dušu, nekoga tko ih dobro razumije i može dijeliti iskustva s njima.
Jednostavno, kako se mijenjamo, mijenjaju se i naše potrebe od partnera. Kako rješavamo neke emocionalne probleme koje smo imali, više nam nije potreban partner koji će odgovarati na te potrebe. Zato se ponekad možemo osjećati krivima zbog toga što ono što nas je privuklo partneru više nije ono što trebamo, pojašnjava dr.- Colier.
Dakle, što učiniti kad ono što smo očekivali u braku, ili u početku bili spremni ponuditi, više nije potrebno? Za početak, nemojte kriviti svog partnera zbog toga što su se okolnosti promijenile. Nije izdaja to što smo se mi ili partner toliko promijenili da više ne želimo iste stvari kao na početku braka, pa čak ni ako smo potpuno drugačija osoba nego što smo bili u to vrijeme.
Stvar je u tome da ne smijete prekršiti samo jedno obećanje, ono da ćete se boriti za vezu. Pitanje je, dakle, samo želite li nastaviti ples uz neispunjena obećanja, promjene koje su se dogodile kod vas i kod partnera i hoćete li u tom plesu nastaviti gubiti osobu zbog koje ste ušli u brak.
Zvuči kao hereza, no treba prihvatiti da brak ne mora podrazumijevati da ćemo se voljeti do kraja života, te da je važno da budemo iskreni, poštujemo i volimo jednog drugo dok putujemo onuda gdje svatko od nas treba biti.
Jer, brak ne možemo uspjeti ako isključimo iz odnosa činjenicu da smo ljudi koji se mijenjaju, te ako na silu trebamo biti osoba koja zapravo nismo. Prihvatimo li tvrdnju da promjena nije izdaja, nego znak rasta, lakše ćemo plesati s partnerom kroz život i podržati ga u njegovom rastu, piše dr. Colier.
KOMENTARI