Savjeti čuvenog pedagoga: "Stvari se ne forsiraju, sve dolazi u svoje vrijeme"
Sve ide po svom nekom hronološkom redu i koliko se trudili da nešto isforsirate čini se da teže ide.
Svako dijete dolazi upravo tada kada treba, i takvo kakvo vam je potrebno. Ako imate dječake, znači da su vam potrebne lekcije i nagrade života koje daju sinovi. Ako imate djevojčice - znači te, koji daju ćerke. Dječak ili djevojčica, to je upravo ono što vam je sada potrebno.
Prihavtite lekcije svoje djece sa ljubavlju i zahvalnošću! Svako dijete ima svoje predodređenje i svoju misiju! Mi ne znamo zasigurno da li Viši svijet zaista postoji, ali možemo prihvatiti ovo kao mogućnost, kao pretpostavku. Možete to nazvati kako vam je bliže - svijet Božiji, svijet apsoluta ili višeg razuma.
Druga pretpostavka: ljudska duša, to je neka vječna, neuništiva materija, ona je usmjerena prema vječnom usavršavanju, drugih zadataka ona nema, i samo mi možemo ili da usavršavamo ili da razrušimo svoju dušu. I treća pretpostavka: naš zemaljski život je samo kratki segment puta duše, svi mi smo putnici u svemiru.
Da, nijedna od ovih pretpostavki nije dokaziva, u njih se samo može vjerovati. A upravo ove ideje nalaze se u osnovi religije, svjetske klasične literature, i u osnovi humane pedagogije. I ako sve ove pretpostavke jednostavno prihvatimo kao osnovu, tada se pojavljuje filozofski pogled na dijete.
Ko je dijete? Ne, ono nije slučajnst i ne dolazi roditeljima, već je fenomen našeg života. Djeca dolaze u ovaj svijet sa svojom misijom, predodređenjem, svaki čovjek pomalo mijenja lice svijeta. Kako što ga je mijenjao Hrist, Puškin ili Ajnštajn.
Neko će reći, naravno, zato što su bili geniji. Ali i "mali čovjek" ima svoju misiju. Čuveni pedagog i naučnik Šalva Amonašvili, autor pravca u nauci - humane pedagogije, profesor Moskovskog državnog pedagoškog univerziteta održao je seminar za nastavnike.
Svako dijete dolazi upravo tada kada treba, i takvo kakvo vam je potrebno. Ako imate dječake, znači da su vam potrebne lekcije i nagrade života koje daju sinovi. Ako imate djevojčice - znači te, koji daju ćerke. Dječak ili djevojčica, to je upravo ono što vam je sada potrebno.
Prihavtite lekcije svoje djece sa ljubavlju i zahvalnošću! Svako dijete ima svoje predodređenje i svoju misiju! Mi ne znamo zasigurno da li Viši svijet zaista postoji, ali možemo prihvatiti ovo kao mogućnost, kao pretpostavku. Možete to nazvati kako vam je bliže - svijet Božiji, svijet apsoluta ili višeg razuma.
Druga pretpostavka: ljudska duša, to je neka vječna, neuništiva materija, ona je usmjerena prema vječnom usavršavanju, drugih zadataka ona nema, i samo mi možemo ili da usavršavamo ili da razrušimo svoju dušu. I treća pretpostavka: naš zemaljski život je samo kratki segment puta duše, svi mi smo putnici u svemiru.
Da, nijedna od ovih pretpostavki nije dokaziva, u njih se samo može vjerovati. A upravo ove ideje nalaze se u osnovi religije, svjetske klasične literature, i u osnovi humane pedagogije. I ako sve ove pretpostavke jednostavno prihvatimo kao osnovu, tada se pojavljuje filozofski pogled na dijete.
Ko je dijete? Ne, ono nije slučajnst i ne dolazi roditeljima, već je fenomen našeg života. Djeca dolaze u ovaj svijet sa svojom misijom, predodređenjem, svaki čovjek pomalo mijenja lice svijeta. Kako što ga je mijenjao Hrist, Puškin ili Ajnštajn.
Neko će reći, naravno, zato što su bili geniji. Ali i "mali čovjek" ima svoju misiju. Čuveni pedagog i naučnik Šalva Amonašvili, autor pravca u nauci - humane pedagogije, profesor Moskovskog državnog pedagoškog univerziteta održao je seminar za nastavnike.
KOMENTARI