Oženjeni muškarac razbjesnio mnoge: "Varam ženu za naše dobro, volio bih da shvati to"
Vječito pitanje - Zašto muškarci varaju? Do sada smo čuli razne razloge ali ovaj čovjek je objasnio nešto sasvim drugačije, naime on vara svoju ženu zarad sreće u njihovom braku.
Varanje supruge, barem u mom slučaju, nije nešto što se radi planski, već se dogodi spontano. Iskreno, to mi ne znači ništa u nekom emocionalnom, osjećajnom smislu, ali u tom trenutku prevlada onaj nagonski. Volim svoju suprugu, uživam u zajedničkom životu.
Ali smatram da kod većine parova, barem onih koji si to žele priznati, nakon dugogodišnjeg odnosa dođe do zasićenja na ljubavnom polju. I tu onda podliježemo nekim sirovim strastima. Koliko god se mi trudili sve to potisnuti, ponekad je to teško i u datoj situaciji prijeđemo tu granicu i dođe do prevare.
Nisam ponosan na tu činjenicu, ali ne mogu sebi pomoći. U braku i vezi ukupno smo šest godina, strasti je odavno nestalo, ma što god pokušali. To ne znači da ne volim suprugu, volim je više od ikoga i ičega na svijetu. Ali, nedostaje mi ta strast, koju dobijem kroz ljubav sa usputnom prolaznicom.
Znam da je to za svaku osudu i znam da ne postoji opravdanje, no savjest me ne peče jer postavio sam si to u glavi kao nešto usputno i nebitno jer takvo i jest. Barem da ne ispadnem licemjer, ne bi mi smetalo da moja supruga radi isto, pristao bih na otvoreni brak, ali teško mi je povjerovati da bi i ona.
Smatram da nam je to svima potrebno kako bi održali zdrav razum i dobar balans u braku. Kada ste dugo u braku i vjerni jednoj osobi tu depresija i monotonija vrebaju na sve strane. Čovjek počinje mlad da stari i gubi volju za zanimljivim stvarima.
Iskreno, otkako sam počeo da varam suprugu preporodio sam se. Volio bih da joj mogu sve priznati i da može shvatiti da ja to jednostavno moram raditi kako bi bio psihički stabilan, inače ću potonuti u depresiju i niko me neće isčupati.
Varanje supruge, barem u mom slučaju, nije nešto što se radi planski, već se dogodi spontano. Iskreno, to mi ne znači ništa u nekom emocionalnom, osjećajnom smislu, ali u tom trenutku prevlada onaj nagonski. Volim svoju suprugu, uživam u zajedničkom životu.
Ali smatram da kod većine parova, barem onih koji si to žele priznati, nakon dugogodišnjeg odnosa dođe do zasićenja na ljubavnom polju. I tu onda podliježemo nekim sirovim strastima. Koliko god se mi trudili sve to potisnuti, ponekad je to teško i u datoj situaciji prijeđemo tu granicu i dođe do prevare.
Nisam ponosan na tu činjenicu, ali ne mogu sebi pomoći. U braku i vezi ukupno smo šest godina, strasti je odavno nestalo, ma što god pokušali. To ne znači da ne volim suprugu, volim je više od ikoga i ičega na svijetu. Ali, nedostaje mi ta strast, koju dobijem kroz ljubav sa usputnom prolaznicom.
Znam da je to za svaku osudu i znam da ne postoji opravdanje, no savjest me ne peče jer postavio sam si to u glavi kao nešto usputno i nebitno jer takvo i jest. Barem da ne ispadnem licemjer, ne bi mi smetalo da moja supruga radi isto, pristao bih na otvoreni brak, ali teško mi je povjerovati da bi i ona.
Smatram da nam je to svima potrebno kako bi održali zdrav razum i dobar balans u braku. Kada ste dugo u braku i vjerni jednoj osobi tu depresija i monotonija vrebaju na sve strane. Čovjek počinje mlad da stari i gubi volju za zanimljivim stvarima.
Iskreno, otkako sam počeo da varam suprugu preporodio sam se. Volio bih da joj mogu sve priznati i da može shvatiti da ja to jednostavno moram raditi kako bi bio psihički stabilan, inače ću potonuti u depresiju i niko me neće isčupati.
KOMENTARI