Sva djeca se podjednako vole - Ali prvo dijete je nešto posebno
Svaki roditelj se trudi da svojoj djeci pruži istu ljubav ali ipak, mnogima su prva djeca nešto posebno.
Prvorođena su djeca ta koja roditeljima zauvijek promijene živote; prvi im pruže dar roditeljstva pa im obično i kasnije uljepšavaju dane. Prema teoriji Alfreda Adlera koji je ispitivao kako na dijete utječe to kad je rođeno u odnosu na braću i sestre, najstarija su djeca obično najodgovornija i najpouzdanija - i gotovo su uvijek djeca kakvu bi svaki roditelj poželio.
1. Roditelje nauče važne lekcije: Svi sa prvim djetetom otkriju i novi smisao u životu, no nije uvijek sve jednostavno - roditelji još uvijek moraju prolaziti kroz sve životne izazove, a sada uz to imaju i bebu. I premda svi griješe, istovremeno i uče, a svemu što mogu uče i svoje prvorođeno dijete.
Svejedno, ono vjerojatno njih nauči više toga. 2. Prerano odrastaju: Kad dobiju mlađu sestru ili brata, starija djeca nemaju izbora nego odrasti i zauzeti ulogu odgovorne osobe. Štoviše, sve više čuju i frazu 'Ti si sad velik', pa to i postaju. 3. Mudriji nego što bi trebali biti:
'Prisilno' brže odrastanje dovodi do toga da će najstarija djeca vjerojatno biti i socijalno inteligentnija, Oni su 'zapeli' negdje između svijeta odraslog i dječjeg svijeta, a često su 'vodiči' između roditelja i braće i sestara. Kako roditelji na njih često i gledaju kao na 'odrasle' i traže njihovu pomoć, prerano ih i upoznaju s problemima odraslih pa oni s vremenom postaju i 'savjetnici' čije mišljenje roditelji uvažavaju.
4. Rade više nego što bi trebali: Djeca koja imaju mlađu braću i sestre puno više rade od djece koja nemaju. Od rođenja brata ili sestre svaki dan imaju sve više zadataka, a s njima dobivaju i veću odgovornost. Čak ni slobodno vrijeme nemaju u potpunosti, jer ga dijele s drugom djecom.
U obitelji sa samo jednim djetetom ono se može opustiti nakon što opere posuđe ili počisti sobu, dok oni s mlađom braćom ne mogu mirno čitati knjigu, jer uvijek na nekog trebaju paziti, pomoći im ili se barem s njima poigrati - a sve to im većinu vremena ne smeta.
Prvorođena su djeca ta koja roditeljima zauvijek promijene živote; prvi im pruže dar roditeljstva pa im obično i kasnije uljepšavaju dane. Prema teoriji Alfreda Adlera koji je ispitivao kako na dijete utječe to kad je rođeno u odnosu na braću i sestre, najstarija su djeca obično najodgovornija i najpouzdanija - i gotovo su uvijek djeca kakvu bi svaki roditelj poželio.
1. Roditelje nauče važne lekcije: Svi sa prvim djetetom otkriju i novi smisao u životu, no nije uvijek sve jednostavno - roditelji još uvijek moraju prolaziti kroz sve životne izazove, a sada uz to imaju i bebu. I premda svi griješe, istovremeno i uče, a svemu što mogu uče i svoje prvorođeno dijete.
Svejedno, ono vjerojatno njih nauči više toga. 2. Prerano odrastaju: Kad dobiju mlađu sestru ili brata, starija djeca nemaju izbora nego odrasti i zauzeti ulogu odgovorne osobe. Štoviše, sve više čuju i frazu 'Ti si sad velik', pa to i postaju. 3. Mudriji nego što bi trebali biti:
'Prisilno' brže odrastanje dovodi do toga da će najstarija djeca vjerojatno biti i socijalno inteligentnija, Oni su 'zapeli' negdje između svijeta odraslog i dječjeg svijeta, a često su 'vodiči' između roditelja i braće i sestara. Kako roditelji na njih često i gledaju kao na 'odrasle' i traže njihovu pomoć, prerano ih i upoznaju s problemima odraslih pa oni s vremenom postaju i 'savjetnici' čije mišljenje roditelji uvažavaju.
4. Rade više nego što bi trebali: Djeca koja imaju mlađu braću i sestre puno više rade od djece koja nemaju. Od rođenja brata ili sestre svaki dan imaju sve više zadataka, a s njima dobivaju i veću odgovornost. Čak ni slobodno vrijeme nemaju u potpunosti, jer ga dijele s drugom djecom.
U obitelji sa samo jednim djetetom ono se može opustiti nakon što opere posuđe ili počisti sobu, dok oni s mlađom braćom ne mogu mirno čitati knjigu, jer uvijek na nekog trebaju paziti, pomoći im ili se barem s njima poigrati - a sve to im većinu vremena ne smeta.
KOMENTARI