Ako se nisi udala onda te smatraju "oštećenom robom": Da li je brak zaista mjerilo uspjeha

Istina je da često osjećamo pritisak da moramo sve imati, i karijeru, i porodicu, i dobru kuću, muža...

Pritisak da se udaju je posebno velik kod žena u 20. i 30. godinama. Sve slobodne djevojke su sigurno čule od radoznalih rođaka da je vrijeme da se skrase, djevojke koje su u vezi čuju da je vrijeme da se udaju. Naši voljeni imaju očekivanja o tome kad i za koga ćemo se udati. 

Obzirom da ta vremenska linija nikada ne ide onako kako planiramo, to često vodi do stresa, depresije, čak i nesreće i kada stvari ne idu onako kako ste vi ili drugi očekivali. Taj pritisak dijele mnoge djevojke širom svijeta, i danas ćemo vam prenijeti neke od njihovih iskustava. 

Selina, 30 godina. „Ja sam samoj sebi nametnula pritisak da se moram udati. Kad sam bila mala mislila sam da ću do 30. godine da se udam i da imam dijete. Da vam kažem – nisam ni blizu toga. To utiče na moj odnos sa roditeljima, moja majka mi uvijek daje do znanja da želi unučad. 

Takođe utiče i na moj odnos sa širom porodicom, jer svi pitaju kad ću da se udam. Počelo je da utiče i na moje veze. Kad se počnem viđati s nekim, ja se počnem pitati ima li ta veza potencijala za brak, umjesto da se opustim i zabavim. Ali naučila sam da prihvatim i pustim neke stvari, i na na onog pravog čekam koliko god treba, jer znam da će vrijediti. 

Stefani, 30 godina. „Toliko sam se borila sa svim tim da sam počela da idem kod terapeuta, da naučim kako da se nosim sa anksioznošću i da smanjim pritisak koji sam sama sebi nametnula, da imam savršen život. To je negativno uticalo na moje samopuzdanje, loše uticalo na moju vezu i pojelo me je.“ 

Kristina 30 godina. Moj momak i ja ove godine slavimo 5 godina veze, i jednu godinu otkako smo kupili stan. Postoji osjećaj pritiska da se vjenčamo. Prvo pas, pa prsten, brak, kuća, pa bebe. To je ono što slušam od malih nogu. Shvatila sam da su sve to očekivanja drugih, a da se u našim životima brakom ništas ne bi promijenilo osim mog prezimena. 

Vjenčaćemo se kada i ako mi to budemo željeli, a ne zato što to društvo očekuje od nas. Keti, 30 godina. Kako se priblližava moj 31.rođendan osjećam da raste pritisak da nađem nekoga. Taj pritisak ugalvnom dolazi od mojih prijatelja koji su u ozbiljnim vezama ili brakovima. Ja sam bukvalno jedina slobodna osoba trenutnu koju znam, i zbog toga se osjećam kao sa druge planete. 

Takođe sam jedina slobodna od svih mojih rođaka. Ovo definitivno utiče na moj posao, veze i moje samopouzdanje, iako se trudim da ne dozvolim to. Sve više me moji prijatelji pokušavaju spojiti s nekim, a zbog toga mi se sve manje izlazi sa njima. 

Kortni, 32 godine. Mislim da starije generacije ne mogu da shvate zašto se još nisam udala i rodila dijete. Moji prijatelji su polako počeli da se skrašavaju, i ja sam srećna zbog njih. Ali se pitam, da li sam ja zbog toga zapostavljena? Da li sam ja kriva što nemam nikoga? 

Teško je jer jer žena koja je samostalno plaćala fakultet, radi puno radno vrijeme, otplatila je automobil, kupila kuću i bavila se svime što dolazi s vlasništvom kuće još uvijek se ne smatra uspješnom. Frustrirajuće je što je jedini uspjeh brak.