Životni put koji vas zadesi može biti bolji od onog kojeg isplanirate: Psihologija srećnog života

Skloni smo da preuveličavamo težinu naših problema i da, zadatke sa kojima se suočavamo, nazivamo „problemima“. 

Skloni smo da lako padnemo u očaj, da grizemo nokte, da galamimo i nerviramo se. Koliko često izgovorite sledeće fraze: „Ovo je strašno!“, „Katastrofa!“, „Kako ću dalje, sve je gotovo?!“ i druge slične fraze? Ovakve fraze su pravi riječnik ukoliko želite da od sebe napravite žrtvu, pasivnu i neaktivnu osobu.

Ali budite svjesni da sa takvim stavom u životu nećete daleko dogurati. Ljudi su skloni tome da za svoje neuspjehe krive druge ljude, da pričaju kako je nešto nemoguće i da tražimo uzroke naših problema i nevolja negdje drugdje. 

Naravno, nakon što sebi objasnimo da je „sve gotovo“, da je „tragedija neizbježna“ i da nam je „život loš“ – on se zaista ispostavi takav. Ali šta znači „sve je loše“ ili „ovo je tragedija“? U ovom slučaju, kada pričamo o dramatiziranju – tragedija je uglavnom samo preuveličan naziv za neki jednostavan problem.

Davanjem ovakvih naziva određenim događajima uništavate svoju predstavu o budućnosti, stvarate strah i pesimizam kod sebe, a budućnost ne možete izbjeći, niti je možete uništiti – jer još ne postoji. Postoje određeni događaji u životu koji mogu da značajno promijene vaše životne planove. 

Možda ćete ponekad morati da se odreknete vašeg plana i prilagodite vaš životni put novoj situaciji, ali ko zna – možda ispadne i bolje od planiranog! Uprkos tome, i dalje postoje osobe koje prave dramu zbog raznih stvari: brinu se i ljute zbog komentara koje im drugu upućuju.

Nezadovoljni su sami sa sobom i sa svojim životom, obrazovanjem, partnerom i zato proklinju sudbinu, misle da njihov izgled nije dovoljno dobar: da im figura nije zgodna, da im kosa nije lijepa, neki idu još dalje, pa sami sebe počinju smatrati bolesnim iako u realnosti ne postoje nikakvi razlozi za tako nešto. 

Ukratko, svako od nas ima svoje bubice i to je u redu. Pitanje je samo na koji način ćemo držati te bubice pod kontrolom i kad i da li ćemo ih uopšte puštati da ovladavaju nama i da kontrolišu nas i naše ponašanje. Bilo kako bilo, treba da brinemo o svojim problemima.

Da ih osvjestimo, njegujemo i rješavamo, umjesto da ih guramo pod tepih. Zbog svega navedenog – prestanite da dramite, nema potrebe za tim!