"Kada ste izdani, to je kao da su vam polomili ruke - Možete oprostiti, ali nikada više zagrliti"

Izdaja može biti oproštena, ali nikada zaista zaboravljena. Čak i kad mislite da ste prešli preko toga, ona pažljivo čeka u vašoj podsvijesti da vas prisjeti šta ste od te osobe dočekali. 


Najbliži ljudi nam ponekad zadaju najveću bol... Najbliži ljudi kad izdaju to je najgora izdaja koja se može doživjeti. Jer oni su imali ključ do vašeg srca, imali su pristup kada god su željeli, imali su povjerenje... I sve su to iskoristili i povrijedili vas. 

Erich Maria Remarque je rekao da se najveća mržnja javlja prema onima koji su uspjeli dotaknuti dušu, a potom je pljunuli. Glumac Jean Reno rekao je sljedeće: "Ovi ljudi moraju biti izbrisani iz života zauvijek." U teoriji, ovaj savjet dobro funkcioniše...



Ali kada su u pitanju članovi porodice ili supružnici to je teško primjeniti. Neki će reći - Ljudima treba oprostiti, satkani su od nedostataka, ne znaju šta rade. Izdaja nije pokazatelj njihovog stava prema vama, to je pokazatelj njihove mentalne slabosti. 

Što znači da ako su mentalno slabi to znači i da su skloni izdajama. Dakle zašto onda opraštati? Opraštanje izdaje može biti uzaludan pokušaj da stvari učinite boljima. Ma koliko puta oprostili, nikada nećete zaboraviti. I uvijek će vas mučiti sam taj čin izdaje.



Ako vas je supružnik prevario, ako vas je najbolji prijatelj izdao, ako vas je roditelj ponizio... Moći ćete im oprostiti, ali ćete ih uvijek, pa makar podsvjesno posmatrati kroz tu njihovu izdaju. Lav Tolstoj je rekao: „Kada ste izdani, kao da su vam polomili ruke. Možete oprostiti, ali nikada nećete moći zagrliti.”

Pokreće Blogger.