Čovjek može izgraditi sto kuća i kupiti sto stanova - Ali dom je uvijek tamo gdje je odrastao

Čovjek će možda za života proći bezbroj kuća ili stanova u kojima će živjeti, ali uvijek će se poželjeti vratiti na jedno mjesto. 

Kada sam bila mala jedva sam čekala da odrastem, odem od kuće, započnem vlastitu karijeru i osnujem svoju porodicu. Tek tako, nisam uopšte cijenila ono što sam imala kod svoje kuće. Vjerujem da su mnogi živjeli kao ja i voljela bih da neko ko je sada mlad i nezreo shvati koliko griješi.

Dom je tamo gdje je majka. Dom je tamo gdje su roditelji i gdje je čovjek odrastao. Čovjek može napraviti dom u raznim gradovima, u raznim zgradama ili naseljima... Može mu tu biti sjajno, može se osjećati spokojno, udobno i zaštićeno, ali u dubini duše znaće da to nije "onaj njegov dom".

Sada, kada sam uspješna žena koja ima razvijenu karijeru i svoju vlastitu porodicu, svako malo se vratim svojoj majci. I to ne samo da je obiđem, već i da prespavam dvije, tri noći. Mnogi su me osuđivali zbog toga, smatrajući da imam probleme sa mužem.

Ali ja nisam imala nikakve probleme, moj muž je u potpunosti razumijevao moju potrebu da se vratim povremeno kući gdje sam odrasla u svoj mladalački krevet. Kad god mi treba vremena za odmor ili kad god se ne osjećam dobro - to je moje utočište. 

Ni dan danas moja majka nije dozvolila da se u mojoj mladalačkoj sobi išta promijeni. Održava je čistom i uvijek se raduje kada ću joj ponovo doći. Jedna noć u mom pravom domu napuni sve moje baterije, a jutarnja kafa sa mojom majkom je odličan start svakog dana.

Nije sramota živjeti sa roditeljima, nije sramota obilaziti ih i ići kod njih na konak. Sramota je zaboraviti odakle si potekao, gdje si proveo dobar period života i gdje si najviše suza ostavio. Kakvi god da su vaši roditelji, a ničiji nisu savršeni, važno je da se trudite da ostanete u dobrim odnosima.