Ne plašite se starosti - Budite ponosni što imate privilegiju da je dočekate, jer mnogi nisu

Ista priča se ponavljala svake godine uoči mog rođendana. Umjesto da slavim, ja sam ležala u krevetu, tužna i skrhana činjenicom što starim i gubim mladost.

Zrele godine i starost za mene su bili jako strašni pojmovi. Nije iznenađujuće da se puno mladih žena već osjeća kao da žive pod utiskom da postaju odbačena roba kako stare. Budimo iskreni, društvo baš i nema lijepo mišljenje za starije osobe. Biti mlada je bilo nešto što sam najviše voljela. 

To je vrhunac ljepote, vitalnosti i najuzbudljivijeg razdoblja u našem životu. Tako pokušavamo zaustaviti proces starenja, proces koji se događa od rođenja. Ali to je biološki nemoguće učiniti. Zato bježimo od svega što nas čini starima i "otpisanima". 

Problem je kad ne znamo da se nosimo sa strahom od starenja. Mnogi od nas kad pokušaju rezumirati „gdje nam je život otišao“, shvate da su veliki dio proveli u strahu. Tek kasno sam shvatila koliko je to glupo i uzaludno gubljenje dragocjenog vremena.

Imamo dvije opcije u životu - ili ostarimo ili umiremo mladi, rekla bih da je prva bolja opcija. I kada to uzmete u obzir starenje više i ne izgleda tako strašan proces. Jer, eto vidite, mnogi nažalost nisu imali priliku da ostare, izgubili su živote možda u najljepšem periodu života.

Dakle, jedan od načina da se nosite s ovom dilemom je da odaberete živjeti najbolji život u dobu u kojem ste upravo sada. Za pet, deset, pa čak i dvadeset godina možete se sa žaljenjem osvrnuti na to da svoj život niste proživjeli potpunije, ili se možete okrenuti i reći „živjela sam.“ 

Život je pun dobitaka i gubitaka, a kako postajemo stariji gubimo mladost, ali postajemo više ono što jesmo, a naš pogled na život, starost i ljepotu se širi. Ja sam izgubila mnogo dragocjenog vremena pateći zbog činjenice da starim umjesto da sam shvatila da sam privilegovana dovoljno da doživim starost i živim shodno tome. Nadam se da će mnogi naučiti lekciju iz moje priče.