Voljela sam svog muža više od svega - Ali njegov inat me je otjerao u ruke drugog muškarca

Mnogi ljudi će reći da veća razlika u godinama nije problem u vezi i da se može lako prevazići. 

U većini slučajeva razlika u godinama se kad tad osjeti i počne da smeta. Kada sam imala 30 godina upoznala sam 8 godina mlađeg muškarca kojeg sam odmah jako zavoljela. Mogla sam se zakleti da je to bila ljubav na prvi pogled, i moja srodna duša.

Prve godine našeg zabavljanja veza je bila sjajna. Iako sam bila u tridesetima, nisam se tako osjećala. Nisam se osjećala zrelo niti se ponašala shodno svojim godinama, osjećala sam se kao da još uvijek imam 21 godinu. I sve dok sam se tako osjećala bilo nam je sjajno u vezi.


Nakon pet godina zabavljanja osjetila sam potrebu da se skrasim, što je moj dečko odbijao jer nije bio spreman za to. Ja sam već imala 35 godina a on 27. Nakon nekoliko mjeseci mog kukanja kako želim da se udam, on je konačno napravio iznenađenje i zaprosio me.

Bila sam sigurna da tada počinje najljepši period mog života, ali nisam bila u pravu. Čim smo se vjenčali ja sam otvoreno govorila kako želim djecu. Ipak mi je biološki sat otkucavao i željela sam da imam dijete. Na moju žalost, on ponovo nije bio spreman.


Voljela sam ga više od života ali bila sam prestrašena da ću morati čekati još 5 godina da bi on pristao na novi korak a to mi je jednostavno bilo previše čekanja. Koliko god da sam objašnjavala da je vrijeme da se na to odlučimo, njegov odgovor je bio uvijek isti: "Još nisam spreman."

Bio je muškarac za primjera, odgovoran i disciplinovan, odlično situiran. Vjerovala sam da bi bio sjajan otac i pokušala sam na razne načine da ga navedem da pristane da proširimo porodicu, ali jednostavno nije išlo. Stvari su se otele kontroli kada mi se počeo udvarati radni kolega.

Kao da je znao kakve probleme imam kod kuće, uvijek je zbijao šale na račun moje trudnoće i govorio kako bi mi rado "napravio bebu". Osjećala sam se užasno što sam uopšte razmišljala o toj "ponudi", ali kriza mojih godina me je tjerala da načinim odluku.

I jesam. Imala sam aferu sa radnim kolegom, i iz te afere sam zatrudnila. Kada sam saznala da sam trudna sve sam priznala svom mužu. To je bio veliki šamar realnosti za njega i nije mogao vjerovati šta se dešava. Bilo mu je krivo što ipak on nije bio taj koji će biti otac moje djece, ali sam je kriv što nije to želio na vrijeme.

Sada živim sama sa djetetom kojeg volim više od svega. Živimo jako lijep život i ni zbog čega se ne kajem. Često se uhvatim kako žalim zbog razvoda sa svojim mužem, ali pošto se on inatio mojim željama ja sam morala da biram. I drago mi je šta sam izabrala.


Pokreće Blogger.