Muškarac kojeg su ismijavali jer je oženio laku ženu: Mnoge su bile fine pa sad luduju u braku

Svaka osoba, nebitno muškarac ili žena imaju pravo da se vjenčaju sa osobom koju su izabrali za sebe, i taj njihov izbor se ne mora drugima svidjeti niti trebaju od drugih tražiti odobrenje.

Ja sam svoju sadašnju suprugu upoznao u srednjoj školi. Tada nismo bili u vezi i nisam je gledao tim očima. Bila je na lošem glasu jer je mnogo izlazila i mijenjala muškarce. Ali bez obzira na njen način života bila je jako lijepa i zabavna i svi su rado provodili vrijeme sa njom.

Ni ja nisam bio cvjećka. Tada je bilo popularno da se izlazi, da istražujemo svoje želje, osjećaje i misli. Glava nam je svima bila u torbi i nismo imali pojma šta je prava suština života iako smo žustro tvrdili da to znamo. Borili smo se da izađemo na kraj svojim emocijama.

Nakon srednje škole otišao sam u drugu državu na studije i poslije toga je nisam nikako sreo. Nakon što sam završio fakultet i vratio se u rodni grad okupili smo staro društvo i odlučili da proslavimo naše ponovno ujedinjenje. Tada sam je sreo i jedva da sam je prepoznao.

Sazrjela je u pravu djevojku, visoku lijepu... i što mi je bilo najčudnije - ozbiljnu. Njeno ponašanje je bilo mnogo prefinjenije nego kada sam je posljednji put vidio. Razmjenili smo brojeve i naredni dan otišli na večeru. Ispričala mi je dosta toga o svome životu poslije srednje škole.

Nije završila fakultet ali je pronašla fin posao i bila je spremna da se zaljubi i skrasi. Što se sa nama kasnije i desilo. Od tada smo postali nerazdvojni, ubrzo smo se i vjenčali, kupili kuću i planiramo proširiiti našu porodicu. Moji prijatelji su otvoreno govorili da su protiv ove veze.

Stalno su mi napominjali kako je ona laka žena, kako će takva biti u braku.. Nisu štedjeli riječi i često su je vrijeđali: "Kako možeš da budeš sa njom poslije toliko muškaraca?", "Ona je oštećena roba", "Uvijek će te varati"... Bilo kako bilo, ja sam u svojoj ženi vidio ženu koja je spremna da se posveti jednom muškarcu.

Njena prošlost je samo njena, svi smo se mi borili sa ludim emocijama u mladosti na svoj način; kako smo znali i umjeli. Uopšte je ne gledam na taj način kao laku ženu. Drago mi je da je prošla u životu sve što je željela, drago mi je da je ludovala i živjela sto na sat, jer je sve prošla u pravo vrijeme, i u pravo vrijeme bila spremna za brak..

Dok sa druge strane, većina mojih prijatelja koji su oženili "fine i pristojne" žene, sada ih hvataju po kafićima, tjeraju ih da idu kući djeci, brane im izlaske i vode borbu sa njima. Mnogo je takvih koje su se fine udale pa u braku počele da luduju. Zato je bolje uvijek sve proći na vrijeme, kad si mlad barem se pravdaš na mladost. Kako ćeš opravdati zrelu odraslu ženu koja nema mira u braku?