Žena se ne mora udati samo zato što joj "vrijeme ističe": Radije ću biti sama nego s bilo kim
Sama sam, jer ne postoji ništa loše u tome.
Ja vjerujem u pravu ljubav, vjernost i srećan brak.
I dok je ta vjera u meni živa, neću pristati ni na šta manje od toga. Možete mi satima govoriti "muškarci su poligamni." Možete me uvjeriti da sam staromodna, glupa i živim u maštarijama iz djetinjstva. Ali radije bih bila sama nego žena koja očaknički treba muža.
Nikad neću razumjeti žene koje osjećaju potrebu za muškarcem, potrebu da imaju muža... Ne razumijem žene koje se očajnički žene udati, jer kako kažu „mlado doba se približilo kraju“. Ali pobogu ko je na ovoj zemaljskoj kugli kompetentan da izmišlja pravila i govori kako bi ko trebao živjeti?
Možda sam pala sa Marsa, ali po mom mišljenju, potreba za bliskošću, za brakom, pa čak i za djecom, nešto je što normalna žena može iskusiti samo s POSEBNOM OSOBOM! I ne zato što su se njeni instinkti iznenada probudili pa je željela tek tako da se uda;
Nego zato što je pronašla sebi savršenog muškarca, ljubav svog života sa kojim ima sve i želi da mu podari djecu. Dijete nije "napravljeno" da bi vama ubijalo dosadu. Ono je plod prave ljubavi i poklon vašem voljenom muškarcu. Svoju sudbinu i život gradite u skladu sa svojim umom i osjećajima.
Društvo može nametati sve što želi, ali samo mi odlučujemo šta ćemo sa sobom učiniti. I uvjerena sam da neko drugi misli na isti način. Ne znam koliko još moram upoznati pogrešnih muškaraca prije nego što nađem svoju sreću, ali ako ga ne sretnem, ostaću iskrena prema sebi.
To podrazumjeva da se neću udati samo da bih drugima udovoljila. Neću provesti život sa muškarcem kojeg ne volim već mi je samo bijeg od samoće. Sve dok ne pronađem svog idealnog muškarca - Biću samo "lijepa i sama".
I dok je ta vjera u meni živa, neću pristati ni na šta manje od toga. Možete mi satima govoriti "muškarci su poligamni." Možete me uvjeriti da sam staromodna, glupa i živim u maštarijama iz djetinjstva. Ali radije bih bila sama nego žena koja očaknički treba muža.
Nikad neću razumjeti žene koje osjećaju potrebu za muškarcem, potrebu da imaju muža... Ne razumijem žene koje se očajnički žene udati, jer kako kažu „mlado doba se približilo kraju“. Ali pobogu ko je na ovoj zemaljskoj kugli kompetentan da izmišlja pravila i govori kako bi ko trebao živjeti?
Možda sam pala sa Marsa, ali po mom mišljenju, potreba za bliskošću, za brakom, pa čak i za djecom, nešto je što normalna žena može iskusiti samo s POSEBNOM OSOBOM! I ne zato što su se njeni instinkti iznenada probudili pa je željela tek tako da se uda;
Nego zato što je pronašla sebi savršenog muškarca, ljubav svog života sa kojim ima sve i želi da mu podari djecu. Dijete nije "napravljeno" da bi vama ubijalo dosadu. Ono je plod prave ljubavi i poklon vašem voljenom muškarcu. Svoju sudbinu i život gradite u skladu sa svojim umom i osjećajima.
Društvo može nametati sve što želi, ali samo mi odlučujemo šta ćemo sa sobom učiniti. I uvjerena sam da neko drugi misli na isti način. Ne znam koliko još moram upoznati pogrešnih muškaraca prije nego što nađem svoju sreću, ali ako ga ne sretnem, ostaću iskrena prema sebi.
To podrazumjeva da se neću udati samo da bih drugima udovoljila. Neću provesti život sa muškarcem kojeg ne volim već mi je samo bijeg od samoće. Sve dok ne pronađem svog idealnog muškarca - Biću samo "lijepa i sama".
KOMENTARI