"Život nam vraća ono što drugima dajemo": Najljepše riječi Ive Andrića

Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje! Da je šutnja snaga, a govo slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati. Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!

"Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima." Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu. Ljudi male pameti rijetko se boje da ne budu dosadni.

"Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća." Ljudi vole razgovore o padu i poniženju onih koji se suviše visoko uzdignu i polete. Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi. "Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo.

Trebalo je živjeti." Nisu svi ljudi tako hrđavi i kao što to hrđav čovjek misli. Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena nesreća. Ništa nas ne može tako prevariti kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tijekom stvari.

"Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo." "Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokreću život napred, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost i dobrota održavaju i čine mogućim i podnošljivim."