"Moja majka nije bila sjajna ali volio sam je najviše na svijetu": Priča američkog psihologa
Mike Larcombe - doktor kliničke psihlogije ispričao je svoje sjećanje na majku i njihov odnos.
Sjećam se kako nas je umorni tata ignorisao dok je gledao televiziju i kako je moja mama bila toliko zaokupljena bezbrojnim poslovima uključenim u brigu o petoro djece i obavljanju dva posla. Sigurno je bila iscrpljena. Ne mogu reći da smo bili srećna porodica, jer je moja majka bila nesrećna, a moji se roditelji često svađali.
Ipak, moji roditelji uvijek su željeli učiniti pravu stvar za svoju djecu i da oni budu sretni. Moja se majka požrtvovala za nas i nesebično je svoj život posvetila brizi o svojoj djeci. Zahvaljujem joj na tome. Otac je prema nama pokazao malo interesa i, koliko je mogao, roditeljstvo je ostavio mojoj majci.
Mislim da su to oboje željeli, jer kao što sam rekao, bili smo djeca naše majke. Ali moja majka nije, kako su me naveli da verujem, bila savršena. Bila je istrošena i depresivna. Pokazala je nezainteresovanost za ono što smo spremali i zanemarivanje naših dostignuća i postignuća, i obično negativno odbacila naše težnje i buduće planove:
„Šta je smisao toga, zašto biste htjeli otići tamo i raditi to? Neće biti drugačije odavde. " Ponekad je moja majka bila vrlo negativna prema nama, našim ciljevima i budućnosti. Od nas se nije puno očekivalo, a povremeno bi otvoreno iznosila omalovažavajuće nepristojne komentare o svojoj djeci.
Nosila je negativne, kritične naočale. Ne sjećam se da sam čuo pohvale, a nikad ni „ volim te “, niti je u našu vezu bila uključena fizička naklonost. Tako sam sa 30 godina, u terapiji, počeo da shvatam kako je moja majka živjela.
Prepirao sam se sa sobom sve dok se nisam suočio sa pogubnom istinom da ona nije bila savršena niti srećna. Htio sam zadržati to uvjerenje tako snažno da sam je branio kada se loše pričalo o njoj. Ali onda sam vratio film i priznao sebi: Moja majka je bila nesrećna, depresivna žena i ja to nisam primjetio.
Moja majka je bila jedno od osmoro djece i pitam se ko je bio tu da je oblikuje i vodi, da je podržava i njeguje kroz djetinjstvo. Moja majka je bila depresivna, nesrećna žena koja je radila najbolje što je mogla. Nisam dobio ljubav, poštovanje i odobravanje koje dijete zaslužuje, ali volio sam je najviše na svijetu i verujem da je i ona mene.
MIKE LARCOMBE - doktor psihologije.
Sjećam se kako nas je umorni tata ignorisao dok je gledao televiziju i kako je moja mama bila toliko zaokupljena bezbrojnim poslovima uključenim u brigu o petoro djece i obavljanju dva posla. Sigurno je bila iscrpljena. Ne mogu reći da smo bili srećna porodica, jer je moja majka bila nesrećna, a moji se roditelji često svađali.
Ipak, moji roditelji uvijek su željeli učiniti pravu stvar za svoju djecu i da oni budu sretni. Moja se majka požrtvovala za nas i nesebično je svoj život posvetila brizi o svojoj djeci. Zahvaljujem joj na tome. Otac je prema nama pokazao malo interesa i, koliko je mogao, roditeljstvo je ostavio mojoj majci.
Mislim da su to oboje željeli, jer kao što sam rekao, bili smo djeca naše majke. Ali moja majka nije, kako su me naveli da verujem, bila savršena. Bila je istrošena i depresivna. Pokazala je nezainteresovanost za ono što smo spremali i zanemarivanje naših dostignuća i postignuća, i obično negativno odbacila naše težnje i buduće planove:
„Šta je smisao toga, zašto biste htjeli otići tamo i raditi to? Neće biti drugačije odavde. " Ponekad je moja majka bila vrlo negativna prema nama, našim ciljevima i budućnosti. Od nas se nije puno očekivalo, a povremeno bi otvoreno iznosila omalovažavajuće nepristojne komentare o svojoj djeci.
Nosila je negativne, kritične naočale. Ne sjećam se da sam čuo pohvale, a nikad ni „ volim te “, niti je u našu vezu bila uključena fizička naklonost. Tako sam sa 30 godina, u terapiji, počeo da shvatam kako je moja majka živjela.
Prepirao sam se sa sobom sve dok se nisam suočio sa pogubnom istinom da ona nije bila savršena niti srećna. Htio sam zadržati to uvjerenje tako snažno da sam je branio kada se loše pričalo o njoj. Ali onda sam vratio film i priznao sebi: Moja majka je bila nesrećna, depresivna žena i ja to nisam primjetio.
Moja majka je bila jedno od osmoro djece i pitam se ko je bio tu da je oblikuje i vodi, da je podržava i njeguje kroz djetinjstvo. Moja majka je bila depresivna, nesrećna žena koja je radila najbolje što je mogla. Nisam dobio ljubav, poštovanje i odobravanje koje dijete zaslužuje, ali volio sam je najviše na svijetu i verujem da je i ona mene.
MIKE LARCOMBE - doktor psihologije.
KOMENTARI