Dobri ljudi vjeruju u dobrotu i poslije razočarenja - Priča koju vrijedi pročitati
Biti dobar ne znači biti dobar jednom sedmično, mjesečno, godišnje... Kad si dobar onda takav ostaješ.
Još uvijek postoje iskreni, odgovorni, ljubazni, sposobni, privrženi, osjetljivi i poštovani ljudi. Još uvijek ima ljudi u koijma nema gorčine, sebičnosti, licemerja i ponosa. Oni su ljudi koji znaju da nam prže utjehu, koji nas tjeraju da vjerujemo da čovječanstvo nije izgubljeno i koji nam pomažu da obnovimo vjeru u mogućnost spašavanja svijeta iskvarenog interesima, lažima i neistinama.
Imaju dobrodušan, pažljiv i ponizan izgled, ali toga nisu svesni. Nisu svesni da predstavljaju sve što nas nasmejava, nisu svesni koliko mogu da postaknu nekoga čak i sa najznačajnijim detaljima. "Kako je divno da niko ne mora da sačeka povoljan trenutak prije nego što počne da poboljšava svijet." -Anna Frank.
Dobri ljudi ne nude nam samo osmjehe, udobnost i sreću, već i lijepa sjećanja koja se kroz naše emocije pretvaraju u životne lekcije. Susrećući se s njima saznajemo da dobra djela vrijede više od namjera i da nam se ono što mi nudimo drugima uvijek vraća.
Takođe saznajemo da je najbolja nagrada ona pronađena u nama. Život nije stabilnost, ali znamo kako ostati u ravnoteži, a da bismo uspjeli, moramo biti dobro sami sa sobom. Da bi se to dogodilo, jedina opcija je odbaciti loše namjere i učiti iz negativnih emocija.
Činjenica da nemamo uvijek dobre namjere i dobra osjećanja ne pretvara nas u loše ljude, već u normalne ljude. U tom smislu postoji velika konfuzija, jer smo navikli da etiketiramo ili dajemo vrijednost cijelokupnosti osobe polazeći od izolovanih činjenica.
Na primjer, osjećaj ljubomore, ljutnje, bijesa ili zavisti potpuno je prirodan i ne moramo se mučiti zbog toga. Ono na šta moramo obratiti posebnu pažnju jeste da ne djelujemo u skladu sa tim osjećajima, sa tim emocijama.
Moramo pokušati da ne eksplodiramo poput vulkana, niti da dozvolimo da određene okolnosti vladaju nad nama. Očigledno ćemo osjećati zavist kada neko ima nešto za čim čeznemo ili, na primjer, kada vidimo da drugi napreduju u životu, dok smo mi u zastoju.
Još uvijek postoje iskreni, odgovorni, ljubazni, sposobni, privrženi, osjetljivi i poštovani ljudi. Još uvijek ima ljudi u koijma nema gorčine, sebičnosti, licemerja i ponosa. Oni su ljudi koji znaju da nam prže utjehu, koji nas tjeraju da vjerujemo da čovječanstvo nije izgubljeno i koji nam pomažu da obnovimo vjeru u mogućnost spašavanja svijeta iskvarenog interesima, lažima i neistinama.
Imaju dobrodušan, pažljiv i ponizan izgled, ali toga nisu svesni. Nisu svesni da predstavljaju sve što nas nasmejava, nisu svesni koliko mogu da postaknu nekoga čak i sa najznačajnijim detaljima. "Kako je divno da niko ne mora da sačeka povoljan trenutak prije nego što počne da poboljšava svijet." -Anna Frank.
Dobri ljudi ne nude nam samo osmjehe, udobnost i sreću, već i lijepa sjećanja koja se kroz naše emocije pretvaraju u životne lekcije. Susrećući se s njima saznajemo da dobra djela vrijede više od namjera i da nam se ono što mi nudimo drugima uvijek vraća.
Takođe saznajemo da je najbolja nagrada ona pronađena u nama. Život nije stabilnost, ali znamo kako ostati u ravnoteži, a da bismo uspjeli, moramo biti dobro sami sa sobom. Da bi se to dogodilo, jedina opcija je odbaciti loše namjere i učiti iz negativnih emocija.
Činjenica da nemamo uvijek dobre namjere i dobra osjećanja ne pretvara nas u loše ljude, već u normalne ljude. U tom smislu postoji velika konfuzija, jer smo navikli da etiketiramo ili dajemo vrijednost cijelokupnosti osobe polazeći od izolovanih činjenica.
Na primjer, osjećaj ljubomore, ljutnje, bijesa ili zavisti potpuno je prirodan i ne moramo se mučiti zbog toga. Ono na šta moramo obratiti posebnu pažnju jeste da ne djelujemo u skladu sa tim osjećajima, sa tim emocijama.
Moramo pokušati da ne eksplodiramo poput vulkana, niti da dozvolimo da određene okolnosti vladaju nad nama. Očigledno ćemo osjećati zavist kada neko ima nešto za čim čeznemo ili, na primjer, kada vidimo da drugi napreduju u životu, dok smo mi u zastoju.
KOMENTARI