Vječita polemika: Da li smo dužni poštovati roditelje čak i kada su loši
Svi smo vjerovatno čuli pridike drugih ljudi koji su nas opominjali da više poštujemo roditelje čak i kada su bili veoma teški prema nama. Da li stvarno trebamo da sjedimo, ćutimo i trpimo? Da li smo dužni poštovati roditelje čak i kada su loši prema nama?
Kada smo bili djeca, naši roditelji su nas izluđivali pričama o dječaku iz komšiluka koji ima “sve same petice” i koji bezpogovorno sluša svoje roditelje. Sada kada su oni ostarili, vjerovatno da bi ih pokrenuli vi često govorite rečenice ovog tipa:”Komšija svaki dan šeta, a ti cijeli dan sediš kod kuće.”
Ne pokušavajte da ih promijenite. Ne možete da promijenite ljude u tim godinama. Ono što možemo je da ih prihvatimo onakvim kakvi jesu. Ako je osoba pušač u svojim osamdesetim, on vjerovatno ne želi da se odrekne cigareta, bez obzira na to što zna da to za njega nije dobro.
Krivica stigne sve nas, prije ili posle. Šta god da se desi, uvijek ćete se u jednom periodu svog života osjećati kao promašaj: niste završili ono što su vas zamolili, galamili ste na njih bez potrebe itd.. Ne krivite sebe. Svako od nas mora da vodi računa o sebi i da se opusti.
Ako živite da biste udovoljili roditeljima, na kraju ćete se dovesti u situaciju da krivite njih za svoj neuspjeh u životu.Zašto se niste udali? Zašto niste rodili decu? To nije odluka vaših roditelja, već vaša lično. Vi živite svoj život, a njima prepustite njihov.
Sa starijim roditeljom često morate da postupate kao sa malim djetetom – strpljivo. Nikad ne reagujte na njihovu agresiju, povišen ton ili uvređenost. Ako reagujete – vi gubite.Saslušajte ih i pokušajte da riješite njihov problem ili uzrok njihove uznemirenosti.
To je jedini način da na kraju ne osjećate krivicu. Oni su nervozni, neraspoloženi ili šta god. Oni su samo ljudi. Isto kao i mi. Stoga, ako su ljuti, pričajte sa njima, nemojte da ih štedite zato što su stari. Saosećanje je veoma bitno, ali nemojte da se ponašate kao da su oni bespomoćni i jadni.
Kada smo bili djeca, naši roditelji su nas izluđivali pričama o dječaku iz komšiluka koji ima “sve same petice” i koji bezpogovorno sluša svoje roditelje. Sada kada su oni ostarili, vjerovatno da bi ih pokrenuli vi često govorite rečenice ovog tipa:”Komšija svaki dan šeta, a ti cijeli dan sediš kod kuće.”
Ne pokušavajte da ih promijenite. Ne možete da promijenite ljude u tim godinama. Ono što možemo je da ih prihvatimo onakvim kakvi jesu. Ako je osoba pušač u svojim osamdesetim, on vjerovatno ne želi da se odrekne cigareta, bez obzira na to što zna da to za njega nije dobro.
Krivica stigne sve nas, prije ili posle. Šta god da se desi, uvijek ćete se u jednom periodu svog života osjećati kao promašaj: niste završili ono što su vas zamolili, galamili ste na njih bez potrebe itd.. Ne krivite sebe. Svako od nas mora da vodi računa o sebi i da se opusti.
Ako živite da biste udovoljili roditeljima, na kraju ćete se dovesti u situaciju da krivite njih za svoj neuspjeh u životu.Zašto se niste udali? Zašto niste rodili decu? To nije odluka vaših roditelja, već vaša lično. Vi živite svoj život, a njima prepustite njihov.
Sa starijim roditeljom često morate da postupate kao sa malim djetetom – strpljivo. Nikad ne reagujte na njihovu agresiju, povišen ton ili uvređenost. Ako reagujete – vi gubite.Saslušajte ih i pokušajte da riješite njihov problem ili uzrok njihove uznemirenosti.
To je jedini način da na kraju ne osjećate krivicu. Oni su nervozni, neraspoloženi ili šta god. Oni su samo ljudi. Isto kao i mi. Stoga, ako su ljuti, pričajte sa njima, nemojte da ih štedite zato što su stari. Saosećanje je veoma bitno, ali nemojte da se ponašate kao da su oni bespomoćni i jadni.
KOMENTARI