Tako se to radi: Kako je učiteljica jednim zadatkom rasplakala čitav razred
Učiteljica ima veliku ulogu u životu djeteta i zbog toga treba imati veoma pažljiv pristup sa njima.
Karel Leve je učiteljica engleskog jezika u srednjoj školi u Oklahomi, a predaje već 22 godine. Na Facebooku je podijelila zadatak iz aktivnosti koji je odradila sa svojim učenicima prvi dan škole. Njena objava je brzo postala viralni hit pa je u samo tri dana podijeljena više od 335.000 puta.
Ono što je privuklo pažnju ljudi je nešto što svi nosimo u sebi - emocionalni teret, prenosi "24sata.hr". Učiteljica je podijelila fotografiju plastične vrećice napunjene zgužvanim papirima, a u objavi je napisala o čemu je zapravo riječ. Objavu prenosimo u cjelosti:
"S ovim sam započela svoju 22. godinu podučavanja u srednjoj školi. Juče je bio vjerovatno jedan od najznačajnijih dana koje sam ikada proživjela. Isprobala sam novu aktivnost koju sam nazvala 'The Baggage Activity'. Pitala sam djecu šta znači imati emocionalni teret, a oni su uglavnom rekli da su to loše stvari koje nosite na svojim ramenima.
Zamolila sam ih da na komad papira napišu šta ih muči, šta im je na duši, što ih boli itd. Na papiru ne smiju pisati imena. Zatim da zgužvaju papir i bace ga. Svako od njih je zatim trebalo da uzme komad papira i naizmjenično su naglas čitali šta je njihov kolega napisao.
Ja bih poslije svakog pitala ko je to napisao, ako želi da kaže. Nikada nisam bila toliko dirnuta do suza kao kada su se ova djeca otvorila i podijelila svoje probleme s razredom. Čula sam stvari kao što su samoubistvo, roditelji koji su u zatvoru, droga u porodici, ostavljeni od strane roditelja, gubitak kućnih ljubimaca (jedan je rekao da je njegov skočimiš umro jer je bio debeo, a mi smo se hihotali) i tako dalje.
Djeca koja su čitala bi plakala jer je ono što su čitali bilo teško. Učenik koji je to podijelio (ako je odlučio da kaže da je to on) bi isto ponekad zaplakao. Bio je to emocionalno iscrpljujući dan, ali čvrsto sam uvjerena da će moja djeca osuđivati druge malo manje, voljeti malo više i opraštati malo brže.
Ova kesa visi na mojim vratima kako bi ih podsjetila da svi nosimo teret. Ostavićemo ga na vratima. Kada su odlazili rekla sam im da nisu sami, da su voljeni i da jedni drugima čuvamo leđa. Počašćena sam što sam njihova učiteljica".
Karel Leve je učiteljica engleskog jezika u srednjoj školi u Oklahomi, a predaje već 22 godine. Na Facebooku je podijelila zadatak iz aktivnosti koji je odradila sa svojim učenicima prvi dan škole. Njena objava je brzo postala viralni hit pa je u samo tri dana podijeljena više od 335.000 puta.
Ono što je privuklo pažnju ljudi je nešto što svi nosimo u sebi - emocionalni teret, prenosi "24sata.hr". Učiteljica je podijelila fotografiju plastične vrećice napunjene zgužvanim papirima, a u objavi je napisala o čemu je zapravo riječ. Objavu prenosimo u cjelosti:
"S ovim sam započela svoju 22. godinu podučavanja u srednjoj školi. Juče je bio vjerovatno jedan od najznačajnijih dana koje sam ikada proživjela. Isprobala sam novu aktivnost koju sam nazvala 'The Baggage Activity'. Pitala sam djecu šta znači imati emocionalni teret, a oni su uglavnom rekli da su to loše stvari koje nosite na svojim ramenima.
Zamolila sam ih da na komad papira napišu šta ih muči, šta im je na duši, što ih boli itd. Na papiru ne smiju pisati imena. Zatim da zgužvaju papir i bace ga. Svako od njih je zatim trebalo da uzme komad papira i naizmjenično su naglas čitali šta je njihov kolega napisao.
Ja bih poslije svakog pitala ko je to napisao, ako želi da kaže. Nikada nisam bila toliko dirnuta do suza kao kada su se ova djeca otvorila i podijelila svoje probleme s razredom. Čula sam stvari kao što su samoubistvo, roditelji koji su u zatvoru, droga u porodici, ostavljeni od strane roditelja, gubitak kućnih ljubimaca (jedan je rekao da je njegov skočimiš umro jer je bio debeo, a mi smo se hihotali) i tako dalje.
Djeca koja su čitala bi plakala jer je ono što su čitali bilo teško. Učenik koji je to podijelio (ako je odlučio da kaže da je to on) bi isto ponekad zaplakao. Bio je to emocionalno iscrpljujući dan, ali čvrsto sam uvjerena da će moja djeca osuđivati druge malo manje, voljeti malo više i opraštati malo brže.
Ova kesa visi na mojim vratima kako bi ih podsjetila da svi nosimo teret. Ostavićemo ga na vratima. Kada su odlazili rekla sam im da nisu sami, da su voljeni i da jedni drugima čuvamo leđa. Počašćena sam što sam njihova učiteljica".
KOMENTARI