Poučna priča: "Tuga ne dolazi iz materijalnog siromaštva već iz duhovnog"
Ljudska patnja ne proizlazi iz materijalne bijede već iz duhovnog siromaštva.
Najveća prepreka u našem napredovanju jest naš um koji nas na sve moguće načine sprječava da prihvatimo i ono što je dugoročno dobro za nas; ne želi se odreći starih navika, ustaljenog komoditeta. Ako prihvaća novo, to je samo da proširi već postojeće materijalno poimanje. Želja je majka, vezanost je otac i one se množe.
Vezanost uništava kreativne potencijale ljudskog života. Vezanost se ne smije vezati za ljubav, već se treba u nju modificirati. Ljubav je davanje bez očekivanja, a to širi svijest. U vezanosti čovjek postaje sebičan i čitavo vrijeme očekuje, nije spreman za davanje. Vezanost je zasnovana na lažnom egu, ahankari, koji je loš ako se ne zna koristiti.
Postoji niži i viši ego. Vezanost i niz drugih mana pripadaju nižem egu. Ljubav je u uskoj vezi s nenasiljem, ahimsom, nepovređivanjem. Prakticira se razmišljanjem, djelovanjem i govorom. Koji god put izabrali, on bi morao biti u svrhu služenja Božje volje, a Njegova je volja ništa drugo do istinska sreća svakog živog bića.
To potvrđuju i najveći autoriteti različitih vjerskih pravaca. Svi teže ljubavi, ali bi je najradije primali, ne davali. Zaboravlja se maksima: „Daj da bi dobio“, i iz Biblije: „Kako siješ tako ćeš i žeti.“ To su surove materijalističke poruke, ali čovjek teško i njih prihvaća.
Teško se odričemo vlastitih navika, sve žrtvujemo za osjetilno uživanje, što je prolazno osjetilno ushićenje, na štetu trajne unutarnje duhovne sreće, istinske radosti. Ljudska patnja ne proizlazi iz materijalne bijede već iz duhovnog siromaštva.
Najveća prepreka u našem napredovanju jest naš um koji nas na sve moguće načine sprječava da prihvatimo i ono što je dugoročno dobro za nas; ne želi se odreći starih navika, ustaljenog komoditeta. Ako prihvaća novo, to je samo da proširi već postojeće materijalno poimanje.
Najveća prepreka u našem napredovanju jest naš um koji nas na sve moguće načine sprječava da prihvatimo i ono što je dugoročno dobro za nas; ne želi se odreći starih navika, ustaljenog komoditeta. Ako prihvaća novo, to je samo da proširi već postojeće materijalno poimanje. Želja je majka, vezanost je otac i one se množe.
Vezanost uništava kreativne potencijale ljudskog života. Vezanost se ne smije vezati za ljubav, već se treba u nju modificirati. Ljubav je davanje bez očekivanja, a to širi svijest. U vezanosti čovjek postaje sebičan i čitavo vrijeme očekuje, nije spreman za davanje. Vezanost je zasnovana na lažnom egu, ahankari, koji je loš ako se ne zna koristiti.
Postoji niži i viši ego. Vezanost i niz drugih mana pripadaju nižem egu. Ljubav je u uskoj vezi s nenasiljem, ahimsom, nepovređivanjem. Prakticira se razmišljanjem, djelovanjem i govorom. Koji god put izabrali, on bi morao biti u svrhu služenja Božje volje, a Njegova je volja ništa drugo do istinska sreća svakog živog bića.
To potvrđuju i najveći autoriteti različitih vjerskih pravaca. Svi teže ljubavi, ali bi je najradije primali, ne davali. Zaboravlja se maksima: „Daj da bi dobio“, i iz Biblije: „Kako siješ tako ćeš i žeti.“ To su surove materijalističke poruke, ali čovjek teško i njih prihvaća.
Teško se odričemo vlastitih navika, sve žrtvujemo za osjetilno uživanje, što je prolazno osjetilno ushićenje, na štetu trajne unutarnje duhovne sreće, istinske radosti. Ljudska patnja ne proizlazi iz materijalne bijede već iz duhovnog siromaštva.
Najveća prepreka u našem napredovanju jest naš um koji nas na sve moguće načine sprječava da prihvatimo i ono što je dugoročno dobro za nas; ne želi se odreći starih navika, ustaljenog komoditeta. Ako prihvaća novo, to je samo da proširi već postojeće materijalno poimanje.
KOMENTARI