Priča koju vrijedi čuti: "Nije poenta biti najbolji za druge, nego za sebe"
Dok brinete šta će drugi reći, živite život po njihovom a ne po svom, a to zasigurno niko ne želi.
Koliko puta ste koračali ivicom života, koliko puta ste bili između vrha i dna? Koliko puta ste smatrali da ćete biti sretni ako udovoljite drugima i uklopite se u njihovu verziju vas? Je li bilo vrijedno utrošenog vremena, vaših suza? Jeste li tad narasli i u svojim očima, misleći da ste u njihovima veliki i prihvaćeni?
Trebali ste učiniti kontra, trebali ste živjeti sebe radi sebe. Truditi se biti veliki u svojim očima, prihvatiti svoje nesavršenosti, raditi na tome da postignete željeno. Prihvatiti sebe znači znati prepoznati svoje mane, postupno od njih raditi vrline, ono nešto što će vam davati energiju i nove načine da izrazite sebe i postanete autentični.
Prihvatiti sebe znači ne koračati pognute glave, ne uspoređivati se s drugima. Jer, trebali ste već naučiti da ne postoje dvije kompletno slične osobe na planeti. I ne biste željeli jednog dana biti svrstani u isti koš s drugom osobom, ne razlikovati se u željama, karakterima, ostvarenom.
Ne biste željeli stopiti se u neku zajednicu, tako što ćete ugasiti svoju žeđ za životom, prilagoditi se drugima i pustiti da izgubite svoj glas. Takav put vas neće dovesti do stanja sreće, baš naprotiv. Doći ćete do zida i nećete imati kamo dalje, sve dok ne uklonite problem.
A rješenje se nalazi u odgovoru na pitanje zašto se trudite svima svidjeti? Zašto ste nesigurni i ne volite sebe dovoljno? Drugi vam mogu biti samo motiv više da poradite na onome čega nemate, ali ne nit vodilja koja će vas voditi da budete slični njima.
Nikad niste bili, niti trebate biti slični. I ne možete. Možete se samo vraški potruditi da postanete najbolja verzija sebe, radi vas samih, kako biste istinski živjeli život, a ne samo sanjali o njemu. A ja vam želim upravo to. Da se pronađete, da se više nikad na putu ne izgubite i ne utonete u depresiju. Želim vam mnoštvo srećom ispunjenih dana, dana sa svrhom, a ne tek pukog egzistiranja.
Koliko puta ste koračali ivicom života, koliko puta ste bili između vrha i dna? Koliko puta ste smatrali da ćete biti sretni ako udovoljite drugima i uklopite se u njihovu verziju vas? Je li bilo vrijedno utrošenog vremena, vaših suza? Jeste li tad narasli i u svojim očima, misleći da ste u njihovima veliki i prihvaćeni?
Trebali ste učiniti kontra, trebali ste živjeti sebe radi sebe. Truditi se biti veliki u svojim očima, prihvatiti svoje nesavršenosti, raditi na tome da postignete željeno. Prihvatiti sebe znači znati prepoznati svoje mane, postupno od njih raditi vrline, ono nešto što će vam davati energiju i nove načine da izrazite sebe i postanete autentični.
Prihvatiti sebe znači ne koračati pognute glave, ne uspoređivati se s drugima. Jer, trebali ste već naučiti da ne postoje dvije kompletno slične osobe na planeti. I ne biste željeli jednog dana biti svrstani u isti koš s drugom osobom, ne razlikovati se u željama, karakterima, ostvarenom.
Ne biste željeli stopiti se u neku zajednicu, tako što ćete ugasiti svoju žeđ za životom, prilagoditi se drugima i pustiti da izgubite svoj glas. Takav put vas neće dovesti do stanja sreće, baš naprotiv. Doći ćete do zida i nećete imati kamo dalje, sve dok ne uklonite problem.
A rješenje se nalazi u odgovoru na pitanje zašto se trudite svima svidjeti? Zašto ste nesigurni i ne volite sebe dovoljno? Drugi vam mogu biti samo motiv više da poradite na onome čega nemate, ali ne nit vodilja koja će vas voditi da budete slični njima.
Nikad niste bili, niti trebate biti slični. I ne možete. Možete se samo vraški potruditi da postanete najbolja verzija sebe, radi vas samih, kako biste istinski živjeli život, a ne samo sanjali o njemu. A ja vam želim upravo to. Da se pronađete, da se više nikad na putu ne izgubite i ne utonete u depresiju. Želim vam mnoštvo srećom ispunjenih dana, dana sa svrhom, a ne tek pukog egzistiranja.
KOMENTARI