Poznati bloger oduševio: "Djeca su uvijek ista, samo su roditelji poblesavili"

Sjećate li se svog prvog dana škole? Da li se sjećate koliko se to vrijeme razlikovalo od ovoga sad.


Hrvatski bloger Krule prisetio se svog prvog dana škole i objavio je status koji je u roku od 10 sati prikupio više od 21 hiljada lajkova. Prenosimo ga originalno i u potpunosti: - Moj prvi dan škole... te davne 1983. godine. Ja nemam fotografiju samog sebe prvi dan škole.

Nemam sliku kako sa torbom na leđima stojim taj prvi dan, ispred škole, srećan ili tužan. Nemam, jer jebiga, to je tad bilo normalno da krećeš u školu... a i da me pitaš, nisam siguran da su moji imali fotoaparat i da je uopšte iko imao u mojoj okolini.



Nismo imali telefon, to znam. Naravno, pamtim svoj prvi dan škole... gdje ne bi to je bio događaj, kad je drugarica (tad smo tako zvali učiteljicu) imala brkove ko Vuk Karadžić pa smo svi beljili u nju Ne znaš jesil doša na vojnu vježbu il u školu - započeo je Krule.

Prvi dan škole me vodila mati... drugi dan joj već dosadilo pa me utrapila maloj od susjede koja je išla u osmi pa me ona vodila... treći dan zame nitko pita nije. A ćaća, ćaća mjesec dana nije zna da idem u školu. On kad je materi reka "Oćel mali ikad uškolu?", ja sam već iša u peti.



Trebam li vam pričati o odgojnim mjerama u školi. Ako nešto zezneš, vuklo bi te za kosu iznad uha, di najviše boli. Da sam bar tad bio ćelav, al nisam. Ja se požalio ćaći da me drugarica 'Karadžić' vuče za kosu iznad uva... ćaća mi reka 'Nije to ništa, mene štapom tuklo po prstima'.

I takvo ti školstvo, što više ideš unatrag, metode kažnjavanja sve gore... didu mi, bit će, sa 2 konja htjeli raščepit - napisao je. Fizička kultura (danas tjelesni)... trči oko škole... i udri graničara. Pa graničara sam se tolko naigra da više nisam znao jesam li u školi il na karauli.

Kad bi išli kući nakon škole, po nikog nisu dolazili roditelji, sa autom... Bogu fala... jer mogli smo baciti torbe i pola sata udrit nogomet... pa ajd kući. Doduše bio jedan... dolazili roditelji autom po njega... nitko ga nije volio... A onda je doneo i zaključak o današnjem stanju.

Danas gledam... izađe mali iz auta... ispred škole... mati stala, namješta frizuru... zauzela pozu... zagrlila dijete... udara selfi... mali jednako preplašen ka i ja 83. godine... i skužim... djeca su uvijek ista, uvijek... samo smo mi... mi smo otišli u onu stvar... ako me razumijete - zaključio je.

Pokreće Blogger.