Iz ugla zrele žene: "Bila sam i supruga i ljubavnica - Dosta mi je svega"
Mi žene smo u lošoj poziciji kako god da okreneš, sada je vrijeme da se neke stvari mjenjaju.
S velikom pažnjom ja promatram žene. Promatram i proučavam s tolikim zanimanjem da moje prisustvo uma i duha ponekad djeluju kao da sam distancirana i daleka. A ja zapravo proučavam sebe proučavajući njih. Ne krijem da se oduvijek puno ugodnije osjećam s muškarcima, bolje ih razumijem, lakše mi je s njima.
Ja proučavam žensku psihu čak i nesvjesno i čini mi se, po onome što vidim, da je za mene vrlo malo mjesta u našem ženskom svijetu. Duboke smo, istina, puno dublje i stoga surovije od muškaraca, ali ipak nam se, htjele ili ne, cijeli jedan mikro-univerzum uvijek vrti oko nekog od njih.
Nije nam lako. Proučavam sebe proučavajući žene. I nije nam lako. Čini se da smo nadrapale kako god okreneš, a ja sam stvarno sve izvrtjela na sve moguće strane. Ne mogu nekoga staviti u centar svog univerzuma nikako pa nikako. Probala sam, zaista.
Probala sam biti supruga pa se nisam mogla nositi s tim nekim odnosom lišenim strasti i ljubavi, da se netko svakoga dana i nakon svega vrati meni - pa sam zavidjela ljubavnicama jer imaju stvarnu pažnju muškarca. Imaju nekoga tko bježi od supruge da bi bio s njom.
Pa sam bila ljubavnica jer sam htjela svu pažnju i ljubav za sebe. Htjela sam strast koja nas tjera do granica razuma - htjela sam da mi On dolazi, a ne da mi se vraća. No kad bi stvarnost bacila lošu kartu i kad bi se kocka okrenula, uvijek bi ljubavnica izvisila.
Kako god da sam okrenula shvatila sam da s dva jajnika moram podnijeti dio žrtve onoga što zovem ženom. I uopće nisam happy. Ne pašu mi ni veze jer u mojim godinama nužno vode u zajednički život. Ne paše mi ni povremeni seks jer ne mogu biti fizički intimna s nekim za koga nemam onaj osjećaj iznutra.
Ne mogu biti panj... s tako malo vremena koje imam. Ne mogu biti supruga nekome tko se zaljubio u ljubavnicu, niti mogu biti ljubavnica koja šuti dok supruga zove na telefon. Ne mogu biti ni prijateljica - predosadni su mi muškarci za to.
S velikom pažnjom ja promatram žene. Promatram i proučavam s tolikim zanimanjem da moje prisustvo uma i duha ponekad djeluju kao da sam distancirana i daleka. A ja zapravo proučavam sebe proučavajući njih. Ne krijem da se oduvijek puno ugodnije osjećam s muškarcima, bolje ih razumijem, lakše mi je s njima.
Ja proučavam žensku psihu čak i nesvjesno i čini mi se, po onome što vidim, da je za mene vrlo malo mjesta u našem ženskom svijetu. Duboke smo, istina, puno dublje i stoga surovije od muškaraca, ali ipak nam se, htjele ili ne, cijeli jedan mikro-univerzum uvijek vrti oko nekog od njih.
Nije nam lako. Proučavam sebe proučavajući žene. I nije nam lako. Čini se da smo nadrapale kako god okreneš, a ja sam stvarno sve izvrtjela na sve moguće strane. Ne mogu nekoga staviti u centar svog univerzuma nikako pa nikako. Probala sam, zaista.
Probala sam biti supruga pa se nisam mogla nositi s tim nekim odnosom lišenim strasti i ljubavi, da se netko svakoga dana i nakon svega vrati meni - pa sam zavidjela ljubavnicama jer imaju stvarnu pažnju muškarca. Imaju nekoga tko bježi od supruge da bi bio s njom.
Pa sam bila ljubavnica jer sam htjela svu pažnju i ljubav za sebe. Htjela sam strast koja nas tjera do granica razuma - htjela sam da mi On dolazi, a ne da mi se vraća. No kad bi stvarnost bacila lošu kartu i kad bi se kocka okrenula, uvijek bi ljubavnica izvisila.
Kako god da sam okrenula shvatila sam da s dva jajnika moram podnijeti dio žrtve onoga što zovem ženom. I uopće nisam happy. Ne pašu mi ni veze jer u mojim godinama nužno vode u zajednički život. Ne paše mi ni povremeni seks jer ne mogu biti fizički intimna s nekim za koga nemam onaj osjećaj iznutra.
Ne mogu biti panj... s tako malo vremena koje imam. Ne mogu biti supruga nekome tko se zaljubio u ljubavnicu, niti mogu biti ljubavnica koja šuti dok supruga zove na telefon. Ne mogu biti ni prijateljica - predosadni su mi muškarci za to.
KOMENTARI