Žena dala primjer ostalima: "Nemam para i nemam nikog, pa opet ne idem po selu kukajući"

Ne mogu da razumijem ove žene što idu po komšiluku kukajući kako su nesretne, usamljene, kako im ništa ne ide od ruke - i svaki svoj problem one udvostruče. 


Opšta je činjenica da nikome nije lako i da svi mi imamo svoje probleme. Ali kada dođe moja komšinica Mara pa meni dođe da dignem ruku na sebe slušajući njene pesimistične razgovore. Nije ni ušla na vrata počinje da plače i svaki dan ista priča.

Svaki dan ja slušam kako je boli ruka, kako joj je težak život jer je boli ta ruka, pa krene plač i tuga. Zatim ide priča kako je njen sin dobio otkaz pa onda 10 minuta plača i za njega jadnog nezaposlenog - kako će on živjeti bez posla. Ja joj uporno govorim da je sposoban i da će pronaći posao, Ali ne...



Ona je to shvatila kao da on više nikad u životu nigdje neće dobiti posao i neće imati kruva da jede. Na sve sam načine probala da joj ukažem na pozitivniju stranu svega ali u njenu glavu jednostvavno ništa osim crnila ne ulazi. Ima tri puta veću pemziju od mene i dobro živi.

Ta ruka je jedini dio tijela koji je boli dok sam se ja operisala 4 puta samo u poslednje dvije godine. A o djeci da ne pričam. Djecu nisam mogla imati, supruga sam izgubila kao i sve članove porodice a ona meni opet na to sve dođe rikati kako joj je težak život.




I onda se ja nađem u situaciji gdje ja nju tješim i trpim njene nepostojeće tragedije. Ne mogu da shvatim da postoje ljudi koji toliko preuveličavaju svoje probleme a vide kako nesretno žive drugi ljudi u njihovoj okolini. Pronađite zrno zahvalnosti u svemu, život će vam biti mnogo bolji

Pokreće Blogger.