Priča Beograđanke: "Nikad ne bih bila sa muškarcem bez novca i imam jake razloge zašto"

Priča Beograđanke koja je izjavila da nikako ne voli da bude u prisustvu muškaraca koji nemaju novca. Prije nego što je osudite bolje da poslušate njenu priču.


Rođena sam Beograđanka, završila sam prava, dala pravosudni i radim kao advokat u jednoj advokatskoj kancelariji u samom centru prestonice. Mnogo volim svoj posao, volim što sam samostalna, volim što zbog prirode posla moram da se sređujem, svaki dan da nosim štikle, skupa odela i torbe. Doduše, plata mi omogućava da živim na visokoj nozi, a ja se ne bunim.

Posle posla volim da sednem u neki dobar kafić ili bar gde izlaze gradske face, da "budem viđena", da pijem najskuplji koktel. Može mi se. Onda odem kući, opustim se i spremam za novi radni dan. Postoji samo jedan problem u mom životu: sama sam. Nemam dečka, muža, ljubavnika, ništa. I tako već dve godine - jer sam se posvetila karijeri i sebi.



E sad, nije da se povremeno ne nađem sa nekim, čak odemo i na večeru, dam ja udvaračima šansu, kako ne. Ali, hej - pa oni su sve gori od goreg, ne znam kako da vam objasnim: potpuno su nesnađeni i smešni. Pitate se zašto? Pa, evo da vam objasnim na konkretnom primeru: vidimo se, on u pantalonama sa Buvljaka,, kao vodi me na ručak ili večeru.

Pitam ga gde me vodi, on kao kavaljer insistira da ja biram. Okej, neće ti biti dobro, ali tvoj izbor. Odvedem ga u svoj omiljeni restoran, njemu nije dobro kako vidi meni. Naručim biftek i omiljeno vino, on pije kiselu vodu. Kao, glumi da mu nešto nije ok, a ustvari već znam da to ne može da plati. 



Prođe nekako ta večera, predložim da platimo po pola on kao i svaki balkanski mačo insistira da plati on. Mislim se - ko te šiša, kad si tvrdoglav. I onda ga pitam hoćemo li negde dalje, na koktele, a on kao žuri, radi ujutru, nije mu dobro, ovo-ono, javiće se sutra. Ako i ode na koktele, glumi da je izgubio novčanik, kunem vam se to se jednom desilo.

Mislim se - što uopšte izlaziš na takva mesta kad ne možeš da priuštiš? E sad, bio jednom jedan koji je sve to mogao da plati. I zabavljali smo se godinu i po dana. Ja sam tek počela da radim, on je već bio uveliko "u biznisu". Lepo je išlo, pratio me je u svemu. Onda, posle nepunih godinu dana veze, ostao je bez posla. Srbija.

 Lezilebović je počeo ceo dan da sedi kod kuće, da se goji, da troši ušteđevinu, pa je gospodinu još smetalo što imam drušveni život i što sam retko u stanu... Molim vas, pa šta treba da sedim i tovim se zajedno sa njim? Posle njega sam sretala par njih koji su želeli da se "šlepaju" uz mene. Odvratno.

Mrzim te mamine i tatine sinove, štrebere, koji misle ako nađu ribu koja dobro zarađuje da su se dobro udali! Sama sam stekla sve ovo. Sama sam se borila za visok prosek, dala sve ispite na vreme, položila pravosudni, pa izvinite, nisam to radila da bi neki lezilebović sve spiskao i živeo na mojoj grbači! E ZATO MRZIM MUŠKARCE KOJI NEMAJU PARE. Devojke - bolje budite same nego u nekvalitetnoj vezi, i dajte sve od sebe da budete samostalne, verujte mi, nema ništa lepše! - završava ona svoju ispovest.

Pokreće Blogger.