Ranko Rajović: "Djeca trebaju raditi stvari koje im priliče, a ne buljiti u mobitel"
Roditelji moraju pustiti dijete da se kreće, trči, skače, a najbolje je da dijete skače po lišću, travi, pijesku, blatu, plitkoj vodi.
Ako ga nismo vodili tamo da skače, dijete će skakati po krevetima, što može biti nezgodno ako padne pa se povrijedi. Onda roditelji kupe trampolin koji isto može biti opasan i gdje dijete treba biti pod nadzorom. To je posao roditelja – napraviti granicu zato što oni znaju što je dobro, a dijete ne zna što je dobro.
Moramo preuzeti tu odgovornost jer o nama ovisi razvoj djeteta. Naša su djeca 30 posto slabija nego što smo mi bili u njihovim godinama, imaju manje mišića jer se manje kreću. Skakanjem se aktiviraju svi mišići a sve te mišiće kontrolira mozak i pravi nove živčane veze sinapse važne za razvoj inteligencije.
Svaka motorička aktivnost za dijete je važna, čak i žvakanje hrane. Zbog toga Rajović napominje da dijete s godinu i pol dana mora potpuno prijeći na čvrstu hranu. Velika je greška davati djetetu mekanu, miksanu hranu do druge ili treće godine jer ne dolazi do stimulacije velikog djela mozga.
Jezik se slabije kreće kad dijete jede mekanu hranu, a jezik je važan za razvoj govora. Obrazi su slabi pa dijete ne može izgovoriti p i b. Mekana hrana ne može čistiti zube kako treba pa će biti više karijesa i onda se vade mliječni zubi. Roditelji ne znaju koliko su mliječni zubi važni za statiku u ustima.
Njihovim vađenjem remete se mišići lica i vrata te se mijenja osovina tijela i dolazi do problema s držanjem tijela. Roditelji mi kažu kako se boje da se dijete ne zadavi s čvrstom hranom, a drugi je najčešći razlog jer neće jesti. Pa zašto se onda ne preskoči obrok, ako dijete neće jesti, nemojte mu ni dati jesti.
Nekoliko puta dogodilo mi se da mi mame kažu: ‘Pa vi imate neke spartanske metode.’ Pa čekajte, otkad je preskakanje obroka postalo spartanska metoda? Eto dokle smo stigli. To je posao roditelja – napraviti granicu zato što oni znaju što je dobro, a dijete ne zna što je dobro.
Moramo preuzeti tu odgovornost jer o nama ovisi razvoj djeteta, govori Rajović koji je i autor knjige “IQ djeteta – briga roditelja” koja će roditeljima djece mlađe od pet godina pomoći da ne zapadnu u današnje zamke odgoja. Jedna od tih zamki, ističe Rajović, jest i pretjerano pohvaljivanje djeteta. Mudrost je roditeljstva pronaći gdje je granica.
Ako ga nismo vodili tamo da skače, dijete će skakati po krevetima, što može biti nezgodno ako padne pa se povrijedi. Onda roditelji kupe trampolin koji isto može biti opasan i gdje dijete treba biti pod nadzorom. To je posao roditelja – napraviti granicu zato što oni znaju što je dobro, a dijete ne zna što je dobro.
Moramo preuzeti tu odgovornost jer o nama ovisi razvoj djeteta. Naša su djeca 30 posto slabija nego što smo mi bili u njihovim godinama, imaju manje mišića jer se manje kreću. Skakanjem se aktiviraju svi mišići a sve te mišiće kontrolira mozak i pravi nove živčane veze sinapse važne za razvoj inteligencije.
Svaka motorička aktivnost za dijete je važna, čak i žvakanje hrane. Zbog toga Rajović napominje da dijete s godinu i pol dana mora potpuno prijeći na čvrstu hranu. Velika je greška davati djetetu mekanu, miksanu hranu do druge ili treće godine jer ne dolazi do stimulacije velikog djela mozga.
Jezik se slabije kreće kad dijete jede mekanu hranu, a jezik je važan za razvoj govora. Obrazi su slabi pa dijete ne može izgovoriti p i b. Mekana hrana ne može čistiti zube kako treba pa će biti više karijesa i onda se vade mliječni zubi. Roditelji ne znaju koliko su mliječni zubi važni za statiku u ustima.
Njihovim vađenjem remete se mišići lica i vrata te se mijenja osovina tijela i dolazi do problema s držanjem tijela. Roditelji mi kažu kako se boje da se dijete ne zadavi s čvrstom hranom, a drugi je najčešći razlog jer neće jesti. Pa zašto se onda ne preskoči obrok, ako dijete neće jesti, nemojte mu ni dati jesti.
Nekoliko puta dogodilo mi se da mi mame kažu: ‘Pa vi imate neke spartanske metode.’ Pa čekajte, otkad je preskakanje obroka postalo spartanska metoda? Eto dokle smo stigli. To je posao roditelja – napraviti granicu zato što oni znaju što je dobro, a dijete ne zna što je dobro.
Moramo preuzeti tu odgovornost jer o nama ovisi razvoj djeteta, govori Rajović koji je i autor knjige “IQ djeteta – briga roditelja” koja će roditeljima djece mlađe od pet godina pomoći da ne zapadnu u današnje zamke odgoja. Jedna od tih zamki, ističe Rajović, jest i pretjerano pohvaljivanje djeteta. Mudrost je roditeljstva pronaći gdje je granica.
KOMENTARI